Čačinački Alkosi

Ponedjeljak,03 sata ujutro,buđenje. Vađenje krmelja iz očiju i proklinjanje televizora i kasnog lijeganja u krevet. Umivanje i kavica i točno u 03.45 kreću tri hrabra i odvažna Slavonca na put za Opatiju bajnu! Jura,Kec i ja! Iliti dva moja šogora i ja. Vani prohladno,kiša pada i idealno je za spavanje,a mi u Fiat Bravi. I tako mi putujemo a kiša nas prati.Gužve nema. Nema ni umora. Samo znatiželja i želja za skakanjem u more. Naravno,prvo posao a onda zadovoljstvo.

Kiša i dalje pada,u Gorskom Kotaru i magluština i onda izlazimo iz zadnjeg od (mislim) 16 tunela prije silaska s autoputa pred Rijekom i kao da smo u drugoj državi. Dočekalo nas sunce i toplina. U Opatiju stižemo uoko 9 sati ujutro. Stajemo i pitamo 2 bake (none) gdje je Ika i taj nesretni fax kojem opet nisam upamtio ime. One kažu samo pravo (a doduše,ni nema se kud drugdje!). Pronalazimo fax,parkiramo se i odlazimo s Jurom na prijavnicu. Dok on rješava formalnosti prijavka na prijemni ispit nas dva propala studenta idemo malo u obilazak fakuteltskog dvorišta i eto nas na krasnom mjestu. Odmah iza zgrade debela ladovina,ograda od cigli (štedili su na materijalu) i prekrasan pogled na more,Rijeku i otoke! U nama se odmah budi želja za ponovnim studiranjem ali ovaj puta ovdje! A okolo šetaju mladi študenti.Prekrasne djevojke oskudno odjevene i eto još jednog razloga da nas dva ostanemo ovdje s Juricom. Ako ništa drugo,onda ćemo ga morati redovno obilaziti da vidimo jel uči ili se zajebava,jel gladan,jel ima novaca itd itd...



Kada smo rješili sve što smo imali vraćamo se u Opatiju i krećemo malo u obilazak i traženje nekog sendviča da nahranimo naše gladne stomačiće navikle na redovnu i tešku hranu. Tulamo mi tako po Opatiji i čudimo se,sunce nas piči sve u 16 i Bobika uzviknu"Eno ga"! Pronašao ja neki kafić u kojem ima sendviča. Ulazimo,naručujemo cugu,hot-dog i dva topla sendviča. Dobivamo prljave i izgrebane čaše,nadrkanog gazdu i konobaricu koja neizgleda ni najmanje atraktivno sa ispalim tregerima od grudnjaka koja očito nema volje ni za živjeti a kamoli raditi. I kao šlag na tortu stižu hot-dog i dva topla sendviča i malo podgrijanim pecivima starim najmanje tjedan dana. Tvrdo,mrvi se,u sendviču salame u tragovima....... Ali nažalost nisam zapamtio ime kafića! Nikad više!! Bježimo bez traga dalje u obilazak.
A na onim štandovima gdje se prodaju suveniri i (uglavnom) nogometni dresovi neka nas baba ubi svojim dosadnim i nezanimljiv uvjeravanjima zašto bi trebali kupiti HR dres.I poziranje kraj upravo kupljene jahte braće Behin!



Sunce i dalje maže po nama dok mi šetamo ulicom slavnih i Obalnim Šetalištem franca Josefa I koje se proteže vjerovatno od tamo pa sve do Smedereva jer kud god bi pogledali piaslo bi isto:"Obalno šetalište Franca Josefa I" Pa jel stari prdonja morao baš sve okupirati? I kog se vraga nije šetao o Austrijskim planinama? Ne,on je morao doći u Opatiju i ostaviti svoj trag! Pretjerao je brate. A ovo na drugoj slici smo okarakterizirali kao njegovu umotvorinu. Po meni je to stari gad napravio sebi neku vrstu bazenčića u ladovini (kako ga sunce nebi opeklo).



Ali moram priznati da mu zavidim što je boravio ovdje tako davno dok nam obala nije bila unakažena betonom i ostalim popratnim sadržajima.
I odlazimo napokon mi i na kupanje.Ušli u vodu i primjetimo u daljini sive oblake i sivu zavjesu na brdima iznad Rijeke. U nadi da će nas zaobić nastavljamo s brčkanjem (jer nemamo snage za preplivat ni 10 metara),ali oblaci nam dolaze sve bliže i bliže.I bivaju sve tamniji i tamniji a vjetar sve jači i jači. I eto nam kiše. Izlazimo van i nadamo se brzom prestanku. No kao da čekamo Godota. Oblačimo se i odlazimo dalje. Treba se naći s jednim Slavoncem koji će Juri pomoći u prvim danima Faxa (ako upadne).I dok smo s njim tulali po Iki i Ičićima eto nam opet sunca. I grije! Pada dogovor da odemo na još jedno kupanje prije večere i polaska doma.I čim smo ušli u vodu eto još jačeg vjetra i prejakih valova za naša ispačena tijela. Kao da nam more želi reći:"Ajte vas tri smrdljiva Slavonca van!"

(objašnjenje slika: 1.Jura i ja, 2.Jura se igra s djecom, 3.Kec se vrti repom od sreće, 4.ja tugujem zbog nadolazečih oblaka)


(1.ja na kamenju, 2. Sječak je tužan i sam, 3. Kec na kamenju, 4.dok palme njišu grane)



Nevoli nas i točka! Nakon pola sata borbe s valovima odustajemo i odlazimo na večeru. Neki solidan restorančić po imenu Aquarium s ljubaznom konobaricom,prihvatljivim cijenama i Ančićem na velikom TV-u! Ništa spektakularno,ništa glamurozno,sasvim pristojno i solidno. Hrana fina,porcije taman! Lignje na žaru,krumpirići,mješana salata za mene,lignje na žaru,blitva s krumpirom i mjeašana salata za Keca,kotlet na žaru i krumpirići za Juricu + 3 soka=191 kuna. Nije skupo. Čak ni za nas navikle najest se velike porcije čevapa za 20 kuna. Zadovoljni se ustajemo od stola,plaćamo i odlazimo.
Javljamo se ženama i mamama i polazimo doma.

Opatija? Svidjela mi se. Lijep gradić,malo uzak ali lijep. Svakako valja doći. A ja ću se vratiti možda već idući tjedan. Zamjerke? Naravno da ih ima. Glavna zamjerka mi je na plaže. Mislim da su se mogli malo više potruditi i urediti plaže. Ali kako su uspjeli zboksati 22 hotela u tako mali gradić?!

Vrijeme polaska 18.30. Ja kao pravi navigator ubrzo griješim i eto nas u Rijeci umjesto iznad nje.Ali nas ljubazno osoblje jedne benzinske postaje upućuje na pravi put i uskoro smo na autoputu. A tamo jaki vjetar,pa malo magle u Gorskom Kotaru i glavna zanimacija brojanje tunela (mislim 16) od Rijeke do Karlovca.I upozorenje da se drži razmak među vozlima. I dražli smo ga!



Sa samo jednim zaustavljanjem u boxu (trebalo je kupit soka i keksa,olakšat mjehure i isprduckat se) i stižemo doma u 23.30. Čeka nas večera na stolu i palačinke za desert.Kupanje i ajmo na spavanje. I onda onaj prokleti alarm na mobitelu budi Anu i moju umornu malenkost točno u pola 6. Valja poći na posao. Umoran kao pas,bez volje za životom odlazim ja raditi. Izdržim do gableca i zamolim šefa da me pusti doma. U 10 sati dolazi Kec po mene. A on danas ide u drugu.Nebi mu bio u koži jer se nakon tjedan dana opet pojavilo sunce i u Slavoniji. A Jurica je jutros išao u nadnicu.U šumariju.O njemu još nemamo nikakvu informaciju.



Ako sam nešto izostavio,nemojte zamjerit a Jura i Kec neka me nadopune. Sve u svemu bilo nam je dobro. Jako dobro!

Veliki pozdrav svima u uživajte u polufinalu SP-a između Njemačke i Italije jer ja neću i nemogu. Gledat ću i tugovat što će jedna od ove dvije reprezentacije igrat finale.
A sutra Francuska-Portugal. Bolje da ih oboje puste u finale. Ajmo Portugal!!!!

I odgovor štakoru na pitanje o Kecu i Englezima: -He he,da ljut,bjesan je bio!

P.S. Da,zaboravio sam,u ponedjeljak Jurica opet mora u Opatiju na prijemni ispit,a ovaj puta ćemo ga voziti Ana i ja! He he,a mislio sam da ove godine neću vidjet mora...