Čačinački Alkosi

Prije svega veliki pozdrav i hvala svima koji posjećuju ovaj blog i daju nam pohvale i podršku.Nakon 6 mjeseci na blogu i mnogo postova i slika o Čačinačkim Alkosima, sportu u Čačincima i pojedincima iz Alkosa,odlučio sam,kao autor ovog bloga,da predstavim i sebe i to malo opširnije pošto sam već dosta vremena na blogu (pa da se predstavim kolegama blogerima,uredništvu bloga i ostalim posjetiteljima ovog bloga).Dakle,ovo je post o Bobiki-blogeru iz Čačinaca.




Ime:Mario
Prezime:Knežević
Nadimak:Bobika,Bob,Bobi,Papundek,Bob 2,Striko,Pritka za gra'...
Titula:Vođa navijača prvog reda (jedan od utemeljitelja Alkosa)

Rođen sam prije 25 godina i cijeli svoj vijek živim u Čačincima i veliki sam zaljubljenik u Čačince što znaju svi koji me poznaju.Iz te ljubavi je i nastao ovaj blog,jer sam htio širem puku predstavit naše selo i našu munjenu ekipu.Za sobom imam završenu srednju školu i 2 godine bezuspješnog studiranja u Osijeku a sada sam zaposlen u KIO Keramika d.o.o. Djece nemam,neoženjem sam,ali sam u sretnoj vezi skoro 4 godine,a djevojka mi je ni više ni manje nego Kecova seka Ana.
Kao i svaki normalan dječak iz Čačinaca trenirao sam i igrao nogomet od kojeg sam odustao u 18. godini zbog srčanih problema zbog kojih ni vojsku nisam služio. Nisam bio neka klasa od igrača ali sam u juniorskoj ekipi imao svoje standardno mjesto desnog bočnog i bio kolko-tolko koristan.I zabio 2 gola (jebeš igrača koji pamti sve svoje golove!).Ali sam zato aktivni navijač već ohoho godina.I uvijek spreman za akciju.Svi koji me poznaju znaju i za moju veliku ljubav prema Hajduku i uređenju sobe u mali Hajdukov hram (moj did je ipak došao iz Dalmacije u ovaj kraj).



Dok je u Čačincima djelovalo Kulturno Umjetničko Društvo,bio sam i tamo.U tamburaškoj sekciji.Svirao sam bas-prim i jednom smo čak i na TV-u nastupali u emisiji Lijepom našom na HTV-u.A baš nam je bilo lijepo u KUDu,malo malo pa neko putovanje i nastupi,a poslije nastupa obavezne večere i alkoholijada.Šteta što se taj KUD ugasio.
Kao što već mnogi od vas znaju,aktivni sam član DVD-a Čačinci i obnašam funkciju dozapovjednika društva.Nije da se hvalim,ali... To moje vatrogastvo sam već nekoliko puta spomenuo,a naš predsjednik me je i malo predstavio na svom blogu,pa koga zanima neka pogleda "ovdje".
Jednom sam čak i košarku počeo trenirati,ali sam odustao (kao i većina) čim je počela nogometna sezona.Ali ta košarka uvijek ima posebno mjesto u mom srcu.Tu sam načinio prve navijačke korake i ostvario karijeru na semaforu (taj semafor je bio san snova svoj djeci koja bi došla na utakmicu).
Volim sport i pratim sve živo a nastupi HR sportaša se nikako nepropuštaju,a rijetko kad ih sam gledam.Kad se samo sjetim kako smo gledali Goranovo finale Wimbledona u DEFU pa nakon toga hondom kroz selo,pa autima do Orahovice i tamo podigli uspavani Blues na noge,pa kad smo u subotu navećer kolovoza 2002 u istom tom Bluesu koji je bio pun ko šipak,naterali gazdu da ugasi muziku i poijača ton an TV-u jer je naš osmerac veslao u finalu,pa kad smo '98 iznjeli TV iza moje kuće na popularnu baru i pratili svjetsko prvenstvo,pa prošlo ljeto honda i Euro iz Portugala,pa kad smo se jedno većer svi vratili iz disca nešto ranije da bi skupa i u miru gledali Mavrovića i Lewisa,te će mi uspomene ostati svježe cijelog života.A tek nastupi naših rukometaša na svjetskom prvenstvu i Olimpijadi-strašno.A ono zlato iz Portugala se poklopilo sa mojim rođendanom-jebačka pijanka i slavlje.Volim svoju ekipu i svaku minutu u njihovom društvu.A nerjetko volim i popit,ali samo s njima.



Neznam što bih vam još napisao,ako bas išta zanima vi slobodno pitajte a ja ču vam odgovoriti.Neke svoje dogodovštine i anegdote neću spominjat,neka ih spomenu oni koji znaju i neka svojim komentarima nadopune ovaj moj post o meni samom (ajde Akosi i ostali Čačinčani,sad ste vi na potezu).

Evo,opet ponavljam da imamo i wallpaper,desni klik na sliku ispod i onda "save target as"!