Kroz mali prozor zamračene kancelarije dopirala je taman dovoljna razina svjetlosti koja je potrebna da bi se dim cigarete jasno vidio dok se širio prostorijom u obliku iskrivljenih lica palih demona koji se tuku oko zadnjeg bureka punjenog ljudskim mesom. Dao sam osumnjičenom jedan crveni marlboro, mislio sam-dobro će mu doći nakon svih tih batina. Demoni su se i dalje širili prostorijom proždiruću se međusobno i simbolizirajući sve rasne nečistoće koje su silom željele izaći iz njega. Iza mene i radnog stola na kojemu je bila lampa uperena ravno u osumnjičenika, bio je portret poglavnika Đapića. Ne znam što ga je više plašilo, Đapićeva vječna nacerena faca i prijateća škebma ili ja-Hari Trotter, šef tajne policije i predsjednik stana za rasne nečistoće. Dim se i dalje širio u maniri crno-bijeg filma po mojoj kancelariji koji su moji čuvari zvali od milja "mali Jasenovac".
-Ugasi tu jebenu cigaretu smrade!
-Da, gospodine. Odmah gospodine...
-Ime i prazime-za zapisnik.
-Hamdija Seferović, gospodine.
-Ne zovi me gospodine, idiote!
-Da, gospodine.
-Isuse...zanimanje!?
-Hm, ovaj, tri razreda osnovne.
-Dobro Šabane, dakle, NKV. Godine?
-64 gospodine.
-Opet ti počinješ...
-Oprostite gospodine....
-Jel ti to mene zajebavaš Safuroviću?
-Ne, zašto gospodine...
Ustao sam se i opalio ga drškom svog čarobnog štapića koji se zvao "Luger" po čelu. Crna nečista koža je pukla poput crne bebine zvečke. Krv je počela teći preko naboranog staračkog čela.
-Bračno stanje?
-Udat.
-Udat si smrade, jesi ti žensko!?
-Ne razumijem pitanje gospodine..
-Opet ti počinješ...dobro, ovaj puta prelazim preko toga.....djece?
-38
-Rane ti Isusove, pa jesi ti normalan? Jesi ikad čuo za prezervativ!?
-Prezert-šta!?...
-Nije bitno... Jel znaš ti Šepuroviću ( prekine me...)
-Seferović...
-Ne ispravljaj me idiote...znaš li ti da ja sad odlučujem o tvojoj sudbini...
-Da, gospodine...
-Jebem ti boga Isusa, sad mi te je dosta...Stražaaa!!!
U "mali Jasenovac" su ušla dva vojnika u crnim uniformama s ispruženom desnom rukom u zraku uz poklič "Pozdrav profesoru magistru doktoru scijencije akademinku Đapiću i smrt svim onima koji govore da je kupio diplome!!!". Svojim činom, mogao sam si dozvoliti nonšalantni odzdrav koji je je-jednostavno, glasio "Pozdrav...". Na moju zapovijed, dvojica Hrvata po imenu Ranko i Mirza-pretukli su romula na mrtvo ime. Digli su ga na stolicu a ja sam nastavio ispitivanje.
-Jel ti trebalo to? Jel da da nije...
-A nije...
-Naravno da nije...ali ne slušate VI kad vam se želi pomoći...
-Ništa, Šeferoviću, pakuj se-ideš u pravi Jasenovac....
-Nemojte, gospodine, ovaj, oprostite, imam 56 djece...
-Kako sad, rekao si da imaš 38....e moj Šabane, uhvaćen si u laži....jako čudno za tvoju rasu...to ti je inače sarkazam smrade...
-A znam, neku djecu nisam priznao...a troje je moj sin napravio mojoj ženi, tj. vlastitoj majci pa radi sramote, znate..
-Naravno da znam. I ja sam svojoj mami napravio nekoliko djece. Pa jesi ti normalan!?
-A nisam....ali ja sam bio pobjednik rijeliti šoa prije puno godina....
-Znam Šabane....osobno sam se pobrinuo da su svi koji su glasovali za tebe sada mrtvi...
-Šmrc....šmrc
-Plači plači...pičko nečista...
-Ali ja imam...šmrc....još jakna i hlača na rasprodaji...šmrc
-Ti stvarno nisi normalan....jebo me bog ako jesi....evo tebi fino papir i olovka, napiši priznanje pa ćemo vidjeti.
Napisao je sljedeće-Ja, Ham Dija Seferović, priznadem dasam pripadnik nacijonane manjina i da kaljem esencijo hrvackog nacionalnog bića samim svojom postojanjem. Krif sam i jer sam planirao urotu dazbacim profesoramagistru doktoru scijencije akademinka Đapić sa svoja deca kad ih bude dosta za jedna satnija. Kod mene su pronađena 3 stara olupinaod peći, 4 krša automibil i jedan kombajn. Alineznam kako je to kod ja došlo. Majkemi. Oprostite gospodine.
Zloglasni pukovnik tajnog SSSS odreda Hari Trotter ukrcao je Ham Diju na prvi vlak za Jasenovac. Hari je u budućnosti dogurao do najviših položaja u NDH. Seferović će preživjeti ratne godine uz pomoć homoseksualnih čuvara u logoru koji će ga zbog veličine njegove prangije i seksualnih kontrausluga održavati na životu-ali pothranjenog, da slučajno ne bi pobjegao. Nakon rata, vratit će se u Bosnu i otvoriti štand sa gaćama i boksericama i patentirati uzrečicu koja govori da je život loš, da ne valja i da je u kurcu pod nazivom "Život je Bosna". Ranko i Mirza će oboljeti od PTSP-a i izvršiti ritualno samoubojstvo čarobnim štapićem kojeg će si brzim i naglim potezom zabiti u pupak. A što je bilo nakon Jovanije seksualne kletve, nikad nećete saznati....buahahahahahaha (evil laughing)
