Nekak mi se svaki put poslije ispita popravi društveni život. Općenito, dobila sam volju za život ovih dana. Ni ova kišica danas mi ne smeta, pogotovo kad čujem «Purpl rain». Kaj fali? Pa to je samo voda. :)
U zadnjih tjedan dana bila sam na nekoliko dužih kava ili sam barem sudjelovala u vrlo zanimljivim i energičnim ženskim raspravama na kojima su doneseni neki vrlo, za čovječanstvo, bitni zaključci. Kao naprimjer:

Postoje ljudi koji su savršeni (pod hipotezom da je ljepota u očima promatrača). I ma što oni učinili, ma koliko se promijenili, ma kako izgledali, bez obzira na sve grozne stvari (ustvari dugima grozne stvari) radili, oni ostaju savršeni. Samo zato što su nam u nekom trenutku života bili sve na svijetu i samo zato što susret s njihovim pogledom nije kao svaki drugi.

Za završetak fakulteta potreban je IQ tek nešto veći od 70. Ima izuzetno neinteligentnih ljudi koji se probijaju ko voda u probušeni čamac. Valjda zbog šarma i upornosti. ( napominjem da je ovaj zaključak donesen na temelju empirijskog istraživnja na velikom uzorku)

Kvaliteta uvijek iznad kvantitete. Ovo se odnosi na veze i vezice. Bolje biti sam nego u krivom društvu. Osobno, radije ću još pet godina biti sama nego trošit vrijeme s nekim koga zapravo ne želim («zapravo ne želim» znači: ne vidim se s njimu nekim bitnim životnim situacijama).

Svaka minuta je važna. I stvarno nema smisla trošiti vrijeme i energiju na krive ljude, stvari, mjesta i događaje. Nema smisla nekomu/nečemu pokloniti najbolje godine svog života i onda se jednostavno pozdraviti sa svime. Ili još gore, biti pozdravljen. (ako hoćete,mogu vam u sljedećem postu objasniti kako izračunati cijenu svake vaše minute u valuti koju hoćete. napominjem, cijenu, ne vrijednost)

Od električnih epilatora urastaju dlačice.

Roditelji nekada neće shvatiti položaj svog djeteta sve dok se osjećaju supriorno ( moja mama je doktorica za sve i za sve ima rješenje, a za sebe ima hrpu opravdanja) i dok zaboravljaju da su naši životi bitno drugačiji od njihovih u našim godinama i da u nekim našim situacijama nikad nisu bili. I tu je izvor svakog našeg sukoba. Sukob kao sukob je OK, ali ne za hipersenzitivne ljude poput mene.

Mogla bih ja ovako tipkati unedogled...

Nije da izlazim bog-zna-što jer mi ionako više paše ovakav način života. Priuštim si svakodnevno neke gušte. Baš me briga, treba i to ponekad. Malo hedonizma nikoga nije ubilo.
Počela je moja sezona vožnje bicikla. Malo mi je raskliman i star, ali nema beda.
Ja si tak želim jedno ljeto na biciklu. Već sam gledala na internetu neke rute po Krku i Cresu. Al si prije toga moram nać adekvatno (muško) društvo, odradit oko 200 sati x 20 kuna, kupit novi bicikl... očigledno je da imam puno posla. Pa idem ja... do sljedeće godine možda nešto i bude. :)