No name

What a beautiful day.....
Danas sam se upisala u autoškolu i bila na prvom predavanju. Tak da ću za neka 2 i pol mjeseca voziti autić. Samo ne znam tko će meni dati auto u ruke. :)) Nisam baš luda za autima, općenito, uopće me ne fasciniraju. Ne okrećem se za skupim autima i nikad si ne bi kupila veliki i skupi auto. Meni bi Clio ili Punto ili Corsa bili sasvim dovoljni. Valjda ću si skupit za 6-7 godina nekakvu lovu za auto. Nisam baš ni imala neku volju za autoškolu, ali sad vidim da mi stvarno treba. Pa rekoh, dosta je odgađanja, idemo u akciju. A budući da od mora ništa ove godine... imam vremena. Naravno to su financirali tata i mama. Užasno je to poskupilo. Našli smo jednu ponudu koja je bila povoljnija od ostalih nekih 700 kuna. Tak da sve skupa ispadne oko 4000.
Inače, sviđa mi se predavač. Izgleda ko Matija Dedić u malo boljoj odjevno kombinaciji :). Simpa je tip. Uglavnom, znala sam koga Bog čuva na cesti – pijance. :)
Bilo nas je četvero u grupi. Mislim da sam najstarija. Takvo je vrijeme, danas djeca sa 17 idu polagat vozački, a onda kad maturiraju, tata kupi neki bijesni auto... a nažalost, previše njih ne stigne ni faks završit jer se dogodi nesreća. Sad sam zaglibila u neku crnu statistiku.
Baš sam jučer gledala malo onu Milićevu emisiju Idemo Na Zapad. Uglavnom, pitali su dečka od neke 22 godine, inače student, koji konobari u nekom bircu, dal su mu roditelji kupili auto kad je maturirao. I dečo se čudi. Kao, to je skup dar. I ja mislim da je to skup dar, koji roditelji poklanjaju djeci kojoj prečesto previše vjeruju jer ih ne poznaju dovoljno. Ako je netko punoljetan, ne znači da je zato odgovoran. To ni u kom slučaju ne znači da shvaća da u autu može ugroziti svoj život i život drugih ljudi. Ja svom djetetu ne bi dala ključeve dok ne budem sigurna da mu mogu vjerovati. I tada bi mu dala sa nekom rezervom i strahom. Na kraju krajeva, ne mora ono čak ni biti krivo za nesreću, ali da je upravljao netko sa više iskustva možda se nesreća mogla spriječiti. Mene ja bilo užasno strah vozit se s bratom kad je položio vozački. Nije on radio gluposti, ali ipak... ne može se njegova vožnja tada uspoređivati s tatinom koji vozi 25 godina.
Ja sam za bicikle. Svi na bicikle!!! Obožavam bicikle, mislim da bi si prije kupila dobar bicikl nego auto. ( Ako netko želi priložiti neku svoticu za moj novi bicikl, poslat ću mu broj računa :) ) Vozim se svaki dan bar 45 minuta na biciklu i stvarno skužila da ne možeš biti loše volje i bavit se sportom. Obično kad me uhvati neko čudno raspoloženje sjednem na bicikl, popijem capuccino i nasmijem se. Onak bezveze. Tad proradi adrenalin jer sam jako osjetljiva na kofein i svi hormoni sreće. I super mi je, kao drogirana. :)

Skoro sam zaboravila – imam male mačiće!!!! Jooooj kak su slatki!!! Ko mali medvjedići. Troje ih je i svi su različiti: jedan je potpuno bijeli i ima sivi tigrasti repić, jedan je sivi tigrić i ima predivne šare, a jedan je kombinacija: ima bijelog i tigrastog po sebi. Pravi mali medvjedići, mama ih očito dobro hrani pa su im trbuščići bucmasti i okrugli. Predivni su! Sad ću imat pet miceka. Imam već dva velika, njihovu mamu i jednog zločestog tigra kojeg sam dobila prošlo ljeto, baš onaj dan kad sam saznala da sam prošla prijemni na Ekonomiji. Poklonila mi je njega i njegovu seku frendica. Stavila im je mašnice oko vrata, bili su ko med slatki. Isti tjedan mi je nestala mačkica, mislim da je odlutala pa ju je netko od susjeda prisvojio. Ja se nadam da je tako. A ovaj moj tigrić je stvarno zločest. Voli se mazit, ali grebe životinjski. Zovem ga Zvijer. Mačkicu sam dobila od susjeda. Ona se zove Ljepotica. Ne znam kak ću nazvat bebače. Zato otvaram natječaj za najbolja imena za klince. Tko smisli najbolja imena dobit će virtualnu pusu. Od mene.
Gle kolko teksta.... stvarno imam dar pisanja danas. To mi je zato kaj sam popila pola litre kave. :):) Ljubim vas!!!