Kaos

Ne znam jeste li i vi to primijetili, ali ja imam osjećaj da kad sam ili jako tužna ili jako sretna, vrijeme prebrzo prolazi i cijeli svijet kao da se okreće sto puta brže nego inače. Stvari se počinju događati nekom neslućenom brzinom. I kako to obično biva, (ne)sreća dolazi u paketu, poput valova u plimi, obuzima me potpuno i odnosi u neki moj sagrađeni svemir… no, da , sad sam postala patetična. Evo, neću više.

Sad probajte zamisliti raspoloženje u kretanju srčanog ritma na EKG-u. Ili ono kad tijelo izgubi vezu s razumom jer je suviše umorno da bi zadržalo minimum koncentracije na ovaj svijet… e, tako izgleda moj život u posljednje vrijeme.
Beskonačna krivulja s milijun maksimuma i minimuma… ovo je sad posljedica 6 sati matematike jučer na faksu (mrzim integrale!).
Kad smo već kod matematike, nekima obično proradi mašta, pa je tako kolega morao svima ispričati vic kojem se možete nasmijat samo ako vam je stvarno dosadno…
Dakle: Zašto zec ima dugačke uši i kratak rep????
Pa, da je obrnuto, bio bi vjeverica.
Toliko o tome. I da… ja sam se nasmijala, ne zato što mi je to bilo nešto smiješno, nego zbog načina na koji je on to ispričao. Ma, legenda…kažem vam…

Nego moja bi se stranica zapravo trebala svati Kaos, a ne ovak kak se zove. Možda bi ju trebala preimenovat, ili se možda sredim, pa ipak ne.

Da, danas sam sasvim slučajno srela frendicu ispred faksa dok sam čekala kolokvij iz informatike (btw: prošla sam!) i pokazala sam joj svoj blog jer eto, nema Internet, pa onda sve moramo na faksu, ali dobro…
I tako, čita ona blog i onda skužim kak joj se okice cakle, onak slatko dok je čitala Tugu, mislim… ona je plakala sa mnom i bila je tužna koliko i ja, ali ovo je bilo prvi put ovako… i vjerovali ili ne odmah sam osjetila neki ponos što su neke moje riječi izazvale emocije kod ljudi, i osjetila sam da nisam sama, nevjerojatan osjećaj… možda da počnem stavljat i pjesme, pa da vidim kakve će biti reakcije. :-) Ali moj blog sasvim sigurno ne čitaju oni koji bi možda trebali :-(. Oni čitaju neke druge stranice… evo opet sam skrenula s teme, mada i nemam neku temu.

Vikend je na vratima! Jupi! Nadam se bar nekoj duuuuugoj kavi s frendicom, jer malo je frka i s lovom i s učenjem, ali kavicu si moram priuštiti. To mi je umjesto psihijatra, odmah sam super nakon doze kofeina (optimizma) i šetnjice. Jedva čekam.
A i dečki nisu loši i perspektive neke dobre terase…
Čitamo se…