Smisao
Što je to što me tjera da provodim vrijeme na internetu otkrivajući svoje misli neznancima. Ljudima koji me uopće ne poznaju, ljudima koje ja ne poznajem. Zašto dijeliti svoje misli s onima kojima u životu ništa ne značim?
Ispada da ih nemam kome drugom reći... ali, ne, to nije istina. Imam dovoljno prijatelja koji me znaju i žela slušati. I nije da se bojim izgovoriti na glas sve ove riječi koje radije pretvaram u slova, tragove. Oni koji me poznaju, znaju da sam vrlo iskrena, izravna i otvorena. Ne znam glumiti.
Pa ipak...
Postoje riječi koje se daju izgovoriti na glas. One nisu iste kad postaju zvuk. I koliko god predivna njihova melodija bila, zapisane (pa makar i kao nizovi nula i jedinica), one postaju trajanje. U meni živi nada da one barem nekima nešto znače. Da barem nekome izmame osmijeh na lice... da ih barem jedan čovjek osjeti onoliko snažno koliko su one snažne u meni.
Ako se to ikad dogodi, onda one imju svoj smisao.
|