Snovi otvaraju vrata,
Razum vodi strast srca,
Mir čuva korake.

 Kao klinci svi smo sanjarili. Letjeli smo bezbrižno na svojim velikim i podatnim snovima. S vremenom su postali realniji i ostvariviji, ali pokazala se nezgodna činjenica da se ne ostvaruju bez velikog truda, upornosti, cijelog niza konkretnih akcija, ali i sretnog uklapanja nekih dodatnih faktora koji su malo ili nimalo pod našom kontrolom. Time su pomalo izgubili aureolu sna i postali naši maksimalno željeni, smisleni i zreli životni ciljevi. Strast je u tom kontekstu uvijek inspiracija i motivacija, dok osjećaj mira donosi potvrdu da je to baš ono što trebamo. I snovi, kao i štošta drugo, evoluiraju, pa s vremenom postaju sve jednostavniji, a time i uistinu bliži nama samima. Zanimljivo je kako su se moji snovi mijenjali kroz život i kako na kraju sanjam da mirno spavam, da sam samostalan u svakodnevnim funkcionalnostima, i da sam makar još mrvicu bolji prema svijetu, ljudima i sebi.