Spoznaja dobra,
svjetlo vodi kroz sjene,
mir nas opija.

 Eh da, čini dobro, pa će ti ići dobro. Iskustvo veli da to i ne ide baš samo tako. Uostalom, uvijek se nameće pitanje, što je to uistinu dobro. Kako ga prepoznati i učvrstit vjeru da ne griješimo u procjeni. Mir, pozitiva, optimizam, pa čak i nada, mogli bi biti na dobrom tragu, ali daleko je to od pouzdanosti. Često je odgovor u reakciji, onoj unutarnjoj, ali i u vanjskoj. Pratiti utjecaj toga što i kako činimo u pravilu izdvoji bitan sadržaj od zavodljive forme. Ako djelujem poticajno i inspirativno lakše mi je vjerovati da sam na dobrom putu, iako ne zaobilazim činjenicu da su i meni i ljudima različiti prioriteti u pojedinim periodima života, pa vrijedi u miru i s dobrom voljom otpustiti sva i sve koji se ne žele pridružiti, jer ne postoji sila nametanja zrelim ljudima koja bi bila dobro ishodište. Sve ima svoje mjesto i vrijeme. Ponekada se poklopi, nerijetko ne stigne, ali što se može, nismo bogovi, pa se u ljudskim okvirima potvrđuje ispravnost koncepta bezuvjetne ljubavi, jer što je više uvjeta manje je ljubavi.