Ozbiljni postovi su katastrofa. Tereta svih vrsta većini nas staraca ne manjka, pa se pitam kud me vrag tjera tupiti s analizama i svim onim što bi prostodušno dobronamjerni nazvali pametovanjem bez navodnika. Zapravo ne znam, a i nije da mi uopće godi ili da me nešto ispunjava. Za usputno površno druženje sasvim su dovoljni i baš ovakvi postovi. Danas uživam u mladenačkoj pjesmici o odjebu bivšoj ekipi gdje svi idu u isti koš osim psa. Eto ga što ti je čovjek, beštije su nam često draže nego ljudi i njihovi utezi.
Update:
I baš nitko da se osvrne na
Alena i Klaru. Alena, istarskog mudraca koji iskustvom u startu znalački sputava Klarinu visinu, Klaru, nebrušeni dijamant koji već nakon par poteza poliranja pokazuje svoju nadnaravnu čistoću i ljepotu.
P.S.
Malo vas cimam, samo uživajte i budite dobri, sam bog će vam platiti, Galižanima u duši s dobrim kamatama, jer eto Istru je bog odavno osobno blagoslovio, što mi, kad ističem, neki Istrijani nikako ne mogu oprostiti, ali oko toga fakat ne brinem, jer srce mi je mirišljavo i blistavo kao bebina guza nakon prematanja brižne majke.