brunhildina zamka mala

Photo by: T.H.

TRAJE I TRAJE



Ipak tlačim!!!

Nakon što se situacija s mojim madežom malo popravila i izgledalo je kao da će se upala i iziritirana koža smiriti do kraja kako bi se moglo operirati, počele su se događati promjene.
Dakako, one na gore.
U prošli utorak išla sam na redovnu kontrolu i sve je izgledalo dobro i obečavajuće. Slijedeći redovni pregled tek za 6 tjedana, osim ako se nešto ne počne mijenjati.
Ali očito moj madež želi da se troši mnogo benzina i da redovito viđam doktora jer se rapidno upalio u petak i imala sam instant odlazak doktoru. I bila sam jučer i danas i idem sutra...
A tak je bilo čvrsto zaraslo i tak je morao opet rezati i otvarati i tak me opet buba sa sama sebi već idem na živce i tak svaki dan.
I opet je jako crveno, a sad je jako vruče pa želim podići kosu, a to ružno izgleda. No, najmanje za to što je ružno nego nije baš pametno da je direkt na suncu. Kosa ipak koliko toliko-zaštiti.
Tješim se.
Tješim se tako da si stalno ponavljam da imam obje noge i obje ruke, zdravu obitelj, Mišića moga, stan, hranu i sve što si mnogi ljudi, mnoga djeca ne mogu ni zamisliti. Uvijek tu aludiram na afričku dječicu. I posramim se što se žalim i jadam za ovakvu stvar.
Proći će to. Jednom hoće. Ovaj izvještaj nije, ali nadam se da će idući ipak biti: SVE JE RIJEŠENO! SVE JE O.K.!