ponedjeljak, 21.07.2025.
Tekuće zlato
Radost zrelih plodova
Slast u staklenci
- 09:53 -
nedjelja, 20.07.2025.
Oblaci bijeli
Uroniše u more
Tirkiz razliven
- 19:47 -
Krvava Odra
Žuta zemlja i Krvava Odra, govori mi on. Gleda me ozbiljnim tamnim smeđim očima, ja svoje skrivam iza okvira sunčanih naočala, bojim se da ne vidi smiješak u njima. Ne znam zašto je Odra krvava, miris u zraku mekan je (Rundek pjeva), plovimo zelenom mutnom Kupom i vrti mi se u glavi od sunca i poezije. Zadnji lepet čapljinih krila u eteru i već vidim svoju blues sis kako mi zrakom šalje poljupce i stihove. Crveni ruž i bijele ruke, srce obasjano riječima. Sve je tu i nije, nestaje polako sa suncem iza širokog zavoja rijeke, Kupa nas nosi dalje i dalje, do kraja i početka, negdje iza šuštavih krošanja jablana. Tamo smo zaronili plitko, vruća je krv ostala u nama, Odra je progutala žutu zemlju, a ti si, dječače, zaplesao nad lopočima i gledao me dugo tim svojim tamnim smeđim očima.
- 00:45 -
utorak, 15.07.2025.
- 16:02 -
ponedjeljak, 14.07.2025.
Bio jednom jedan kralj, kažu, strašan i moćan, okrutan i pravedan. Otkrio je, posve slučajno, dharmu. Istina i smisao postali su njegova nova vizija. Vizija koju je htio prenijeti na svoje kraljevstvo i podanike. Pa je po cijelome kraljevstvu postavio visoke kamene stupove. Ta su kamena prikazanja na sebi nosila natpise s važnim riječima i porukama koje je je preobraćeni kralj htio odaslati u zemlju svojim podanicima: sreća, dobra djela, istina. Zemlja je govorila nebu, govorila je njegove riječi i propovijedala preobraćenje njegovih stavova. Vrijeme je prolazilo, carstva su se uzdizala i rušila, konjaničke horde iza sebe ostavljale krv i prašinu. Kameni su stupovi potonuli pod zemlju, u zaborav. Otkopali su ih ponovno na pragu 20. stoljeća, gledali ih s divljenjem i dugo se čudili kralju koji je na njih dao uklesati riječi dobrota, sreća, istina.
- 19:38 -
nedjelja, 13.07.2025.
Blues je i smijeh, sis, samo okreni
Ploču, i na vinilu začas se vidi
Odbljesak vode, rijeke
Koja nas sve prožima
Izjednačuje... - piše mi D.
Volim taj odbljesak vode, rijeke, nikad se nisam izgubila u gradovima s rijekom. I bez google karata uvijek sam znala koliko točno koraka ima do kamenog mosta ispod kojeg vijuga rijeka zelena kao rep zmaja na podestu. Sunce je bilo prežarko, kiša nakon toga preteška, i zmaj je sjedio razjapljenih usta kao da želi popit tu kišu gospodnju i rijeku. Cijelu. Jes, sis, samo treba okrenuti ploču i uhvatiti odbljesak tamne zelene vode.
- 23:06 -
