Krvava Odra
Žuta zemlja i Krvava Odra, govori mi on. Gleda me ozbiljnim tamnim smeđim očima, ja svoje skrivam iza okvira sunčanih naočala, bojim se da ne vidi smiješak u njima. Ne znam zašto je Odra krvava, miris u zraku mekan je (Rundek pjeva), plovimo zelenom mutnom Kupom i vrti mi se u glavi od sunca i poezije. Zadnji lepet čapljinih krila u eteru i već vidim svoju blues sis kako mi zrakom šalje poljupce i stihove. Crveni ruž i bijele ruke, srce obasjano riječima. Sve je tu i nije, nestaje polako sa suncem iza širokog zavoja rijeke, Kupa nas nosi dalje i dalje, do kraja i početka, negdje iza šuštavih krošanja jablana. Tamo smo zaronili plitko, vruća je krv ostala u nama, Odra je progutala žutu zemlju, a ti si, dječače, zaplesao nad lopočima i gledao me dugo tim svojim tamnim smeđim očima.
Post je objavljen 20.07.2025. u 00:45 sati.