Blue Pearl

četvrtak, 23.11.2006.

Sreća ili nesreća Bio jednom jedan seljak i imao je konja. Jednog dana konj je pobjegao. Seljak je vikao za njim, ali se konj nije odazivao. Žalili su susjedi seljaka i rekli: "Kakva nesreća", a seljak im je odgovorio: "Sreća - nesreća, tko zna?" Nakon nekoliko dana, seljakov konj se vratio, a za sobom je doveo cijelo krdo divljih konja. Vikali su susjedi: "Kakva sreća!", seljak je uzdahnuo: "Sreća - nesreća, tko zna?" Sutradan je seljakov sin pokušao pripitomiti jednog konja, a konj ga je udario i slomio mu nogu. Susjedi su bili tužni, žalili su seljaka i proklinjali nesreću, a seljak im opet reče: "Sreća - nesreća, tko zna?" Idući tjedan je vojska došla u selo i unovačila sve sposobne momke, ali ne i seljakova sina jer je bio u kolicima. Susjedi su plakali i govorili seljaku da je imao sreće, a on im je uzvratio: "Sreća - nesreća, tko zna?" Jednom prilikom vlč. Zlatko Sudac je gostovao u TV emisiji, ne sjećam se kojoj, i ispričao ovu priču, kopajući po svojoj arhivi, dok sam radila večeras, pronašla sam istu u krivom folderu .. Ponekad se osjećam nesretnom što se u mom životu ne poslože kockice baš onako kako sam si zamislila, ne prihvaćam situacije, promjene, ljutim se.. a onda nakon nekog vremena na svom nebu vidim dugu.. "Sreća ili nesreća, tko zna?"

utorak, 21.11.2006.

Nedovršeno Nedostaješ.. pa sanjam kako me dozivaš Gledam obješene zvijezde i čudim se nebu što govori jezikom šutnje.. Pobrojim korake odlaska i čekam.. snagu vjetra koja pokreće moje oblake.. bojim se šapata koji postaju vrisak.. nedovoljno daleko da ne vidim koliko smo bili blizu.. Nedostaješ .. pa sanjam kako me sanjaš..

subota, 11.11.2006.

LEPTIR Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti. Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.. Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti. Tražio sam Snagu .. I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile. Tražio sam Mudrost .. I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti. Tražio sam Bogatstvo.. I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi. Tražio sam Hrabrost .. I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati. Tražio sam Ljubav.. I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći. Tražio sam Usluge .. I Bog mi je dao prilike. Nisam dobio ništa od onog što sam tražio.. Ali dobio sam sve što mi je trebalo. xxxx Autor nepoznat, ali učinilo mi se da o meni priča - 19:37 - Tvoj trag (12) - - # • fotka je užitak za oći i vidim dva leptira:)) (Wingover 11.11.2006. 22:29) • i sebe sam pronasla u ovome...lijep i ugodan dan ti zelim.... (Mirisni tragovi u meni 12.11.2006. 12:21) • skoro umrijeh u neznanju ;) (Goldeneye 13.11.2006. 13:14) • Oooo, i ja sebe pronalazim :))) Ipak Bog zna što je najbolje za nas ;) Danima nisam mogla otvoriti tvoj blog..Neke još uvijek ne mogu ili se pojavi samo podloga.. Nadam se da će vrijeme poslužiti 18-og :) (vijuge 16.11.2006. 14:49) • nisam mogla do tebe, hvala sto si pokazala put...mislila sam da si otisla, no vidim koji je razlog...sretna sam sto si tu....lijep i uspijesan ostatak dana ti zelim.... (Mirisni tragovi u meni 16.11.2006. 18:01) • slažem se da su nam špoteškoće neki puta potrebne u životu... pripremaju nas na neke još gore stvari koje nam se mogu dogoditi i u svakom slučaju naučimo nešto iz njih... lijepa je priča o leptiru... ostavljam ti veliku pusu... (i wake in vain 16.11.2006. 21:59) • ...volim ovakve blogove..pozdrav (SONATA O LJUBAVI 17.11.2006. 10:00) • zelim ti lijep i ugodan dan i isto tako lijep vikend... (Mirisni tragovi u meni 17.11.2006. 11:06) • a ja tebe moram tražiti preko drugih blogera pročita sam ovih dana više blogova nego napravio kilometara a lipa baš si zločesta:)) (Wingover 17.11.2006. 13:20) • Hvala ti na komentaru! Upravo mi je sjeo u pravom trenutku. Veliki pozdrav! (just me, goldylock 17.11.2006. 13:26) • patnja nas uči i mijenja... ugodna ti noć! (just me, goldylock 17.11.2006. 20:27) • dobro jutro, zelim ti lijep i uspijesan dan... (Mirisni tragovi u meni 18.11.2006. 08:50)

utorak, 07.11.2006.

U SUSRET Tražim izvore osvježenja, uzdržavanja i ozdravljenja koje, kako moj duh, tako i tijelo stalno treba: Ja sam ponovno cjelovit -našao sam samog sebe- u samoći i tišini. I zato sada pokušavam utišati riječ i misao tako da postanem svjestan zvukova oko sebe.. ili osjeta svoga tijela.. ili svog disanja.. Ojačan sam ljubavlju. I zato se ponovno sjećam i oživljavam vremena u kojima sam bio ljubljen, zbrinut.. I gledam se kako ljubavi idem u susret. Anthony de Mello Ljubav kao.. nasloniti glavu na tvoje rame.. slušati kuckavicu dok spavaš.. igrati se tvojim prstima.. zaviriti u snove.. utihnuti šapatom.. pa ti darujem malo misli umotanih u pjesme razne.. koju padalicu s neba.. mirisa jesenje večeri.. i .. nekoliko otkucaja srca..

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30