Nije mi se dogodilo nikada
Pisala sam post o mom godišnjem i povratku.. no ovo sam prešutila jer nisam znala što da napišem. Dakle u zračnoj luci me je dočekao brat, otišli smo zajedno k njemu na ručak btw ručak je bio prava gozba, šogorice hvala 
Vratila sam se kući, uvijek kada dođem domu svomu nakon nekog putovanja obiđem gotovo sve prostorije .. prvo pogledam u vrt.. i naravno raspremanje putnog kofera i baš dok sam pred perilicom prije pranja udahunla, još jednom, miris mora iz ručnika koje sam koristila na plaži.. a bila sam mislima još tamo, zvono na vratima.. i dostavljač sa predivnim buketom cvijeća, moj upitni pogled, ali on je izgovorio ime i prezime koje pripada meni, nije zabuna, a nije ni dostava pizze, pa sam morala potpisati papirček o preuzmanju, gledam ja cvijeće, ono mene.. sedam žutih ruža i šest bijelih ljiljana.. podsjetnica samo dvije riječi .. dobro došla.. ali bez potpisa pošiljatelja.. i tako odložim ja buket na stol .. najveća vaza .. voda..
Dobila sam dvaput cvijeće putem dostave, ali za rođendan, što je za očekivati, (samodopadnosti dobar dan) i sa potpisom..
Večeras sam cvijeće odnijela u veliku kantu za smeće jer ruže su uvenule, a ljiljani, oni bi se još mogli provući, ako ne izgledom onda mirisom..
Ono što sam htjela izreči jest - nisam bila znatiželjna i zvala cvjećarnicu, pustila sam i čekala neki glas te dobre duše.. baš ovako .. "Pogledajte ljiljane poljske kako rastu; ne trude se niti predu"..
A možda i zato što znam tko ga nije poslao..
Svakako hvala pošiljatelju jer sada mogu reći, da, dogodilo mi se..
|
