Noć, more, sjećanje
Mornari na zvijezdama sa slomljenim jedrima
signale šalju u noć do tvojih prozora
i boce sa porukom plutaju svemirom
umjesto riječi ti nose miris Mjeseca
Izadji na prstima i sa usnulih krovova
mahni jednom u noć..
Govori tiše, možda čujes kako dišem,
dok po mome licu kotrlja se sunce
Ne spavam nikad imam još uvijek otvorene oči
njima gledam u oblake noći i pitam ih hoćeš li doći..
Godine, minute, ni kilometri šutnje meni ništa ne znače
Ja sam more što ima vodeno srce
dok sateliti noćima kruže i po mliječnim stazama traže
bilo kakav glas o tebi i kao poklon donesu meni..
Moje tijelo od soli i vode neće trajati zauvijek bez tebe
da samo još jednom spustiš nebo na moje usne..
Ostao sam sasvim sam da ležim na suncu
Ja čekao sam da dođeš iz snova i pružiš mi ruku
Ja znao sam da ćeš doći, doći i donijeti kišu
Ja čekao sam kao suha zemlja koja čeka svoju vodu
I pjevam...
Budi moja voda, ja sam sada vatra, izgorjet ću
Pa kažem, prolij se po meni, budi sve što želim, ja živjet ću..
Damir Urban
|