Kad si u šumi života ostavio
svoje male srne nisi znao
što trebaš činiti
Kad si ostavljao mene
zaronjenu u moru tuge
optužio si me
da te ne želim razumjeti.
Srne se više ne plaše šume
More postaje bistro i blisko
Samo je tvoje srce, hladno, isto.
Otkinut ću zraku sunca i poslati ti
prvim oblakom.