Brela
Kad te zagrlim, kad te poljubim…
Tebi je lako biti svoj
U mojim njedrima
I bit će tako dok si moj
Kunem se svetima
S Tobom počinila bih grijeh
Kad plačem tjeraš me na smijeh
I mogla bih tako živjeti zauvijek
Tebe je lako voljeti onom tko želi
Uvijek kraj sebe imati to me veseli
I onda kada je po tvom
Ja Tebe živim dušom svom
I ne vidim u tome ništa loše
Prelijepo da bi trajalo, ponekad pomislim,
Kad te zagrlim, kad te poljubim
I neću žaliti pa makar me i boljelo
Jer sve u meni s Tobom je oživjelo
Pogledi tvoji govore više od riječi
U njima čitam ono što mi želiš reći
Moja si slika jedina što viri iz ogledala
I gleda me i onda kad ne mogu ja
Prelijepo da bi trajalo, ponekad pomislim,
Kad te zagrlim, kad te poljubim
I neću žaliti pa makar me i boljelo
Jer sve u meni s Tobom je oživjelo…
(ljetos na cesti pored Peruče .. vrijeme nježnosti)
|
