Utopija
Moram malo zbrisati i napisati nešto.... upravo su me isprdale radne kolegice, jer sam pričala o Ljubavi. Vele utopija, previše sanjaš, toga nema...
One se kolebaju kada je Ljubav u pitanju.... a ja, ma znaš mene ja ti uvijek mislim o tebi kada je riječ o Ljubavi.... jer ti i jesi Ljubav mog života.
Pokušala sam im to približiti jednom crticom koja me se duboko dojmila o Uskrsu, izašli smo sa Bogoslužja, moj susjed i njegova supruga, životna dob zrelost, on je dekan fakulteta, ona je službenik, roditelji su troje djece, dugo godina u braku.... prebacio je ruku preko njenog ramena, nježno ju privukao k sebi i polako su koračali ka svom domu... kao slika iz romantičnih filmova, zajedno kroz toliko godina, ne mogu to izraziti riječima, bliskost, biti jedno za drugo ....sjećam se kada si mi rekao, sve zajedno, ma baš sve zajedno....
Eto kada sam to ispričala one su prasnule u smijeh... poslala sam ih dobijesa
Vani je pravi proljetni dan, u mojim očima ti.... moja Ljubavi....
|
