ČAST
Jučer je na TV bila crtica o hrvatskim braniteljima sa područja Knina četvrta gardijska.... ponovno su dani ponosa i slave zablistali na našim ekranima.... i nekolicina časnih ljudi, branitelja, izrekla koju riječ o tim danima.... riječ koja me je dotakla je bila čast....
Pratila me je do kraja radnog dana i neprestano sam ju vezala uz jednog radnog kolegu, samozatajnog radišnog, poštenog.
Došao je u moju tvrtku raditi prije osam godina, ja godinu ranije i uvijek sam osjećala simpatiju prema njemu, onaj dobar feeling prema drugom ... Nakon nekoliko godina sam sasvim slučajno čula da je bio branitelj od prvog dana, svibanj 1991., da mu je otac također bio među prvima.... usput nosi prezime jednako prezimenu jednog našeg istaknutog političara.... da to mu je stric rekao mi je jednom....
Danas sam ga pozvala u svoj ured i pitala ga zašto još nije riješio stambeno pitanje, zašto si nije pomogao vezama, srodstvom ili jednostavno provalio u nečiji stan.... tako je to bilo u mom gradu tih ratnih i postratnih godina....
Na listi je za dodjelu gradskog stana već šest godina, lista kojom želi otkup stana od 32 m2 u kojem živi sa suprugom i djetetom....
Pogledao me je pitao može li zapaliti cigaretu, iz đžepa izvadio upaljač sa grbom Hrvatske .... i u nekoliko suvislih rečenica ispričao mi priču od koje nemam mira cijelo poslije podne i večer....
Znate svi moji ratni PRIJATELJI su mrtvi, jedino sam ja živ.... polovina ih je poginula po Hrvatskoj, Bosni (gdje naravno nismo bili) dio ih je preminuo od ranjavanja, a jedan dio, trečina je počinila suicid. Ja sam jedini živ, zamislite jedini. Kakav bi ja bio čovjek kada bih preko svojih mrtvih subranitelja tražio lažnu mirovinu, provaljivao u stanove, povlačio veze.
Kada puknem svi ćete znati, tada će me odvesti u onoj prugastoj košulji, a do tada ću živjeti časno. I znate mnogo ovih čelavih, obrijanih okičenih i nakičenih lopova, šljama našeg grada su mi tih godina nudili - budi uz nas imat ćeš se sve što poželiš.... sve što poželiš su bila silovanja, pljačka, kamatarenje.... tada sam im jasno rekao neka si nabiju svoju ponudu u tri primjerka u onu stvar!!!!
Isto mislim i danas. Ja sam ČASTAN čovjek, sve moje se ostvarilo, obranio sam svoju domovinu, imam predivnog sina. A moja mala plaća.... ma samo da mogu dobiti stan na otkup. Bio bih najsretniji čovjek. I ako opet bude potrebno tu sam.... uvijek sam za moj narod i domovinu tu. To mi je dužnost i ČAST.
Sišao je dolje ponovno na svoje radno mjesto, gdje zarađuje 2.800,00 kuna, (znam jer mu obračunavam plaću).
Ostala sam nasred svog ureda, u uglovima očiju mi je vlažio, knedla u grlu i ponos zbog vremenu u kojem živim, zbog čovjeka u ljudima poput njega.
Nisam otišla ranije doma kao cijeli grad, kolegicu sam pustila ranije.... raskričila sam radni stol.... ulice moga grada bile su sjetne, tihe, samozatajne baš poput tog časnog čovjeka .... 
|