smile with the rising sun
05.04.2006., srijeda
YAKUZA
u mojim plućima živi mala mateja. smije se uvijek kada udahnem, hitro skrije oči svaki puta kada izdahnem: cijeli jedan svijet prognan od pjege do pjege na njenom licu umotanome u pregrijani staniol i mrak, polaganu sanaciju, danje svijetlo pritisnuto svom težinom njenog tijela o smrznutu zemlju zove se moj prvi snježni poučak. kako su samo šaptali zvodljive rime ti sendviči na usamljenim postajama u prozirnim plastičnim škrinjama čija su lica ispljuvale muhe sa staklenim srcima yakuze! mateja je brojala dane od badema. jesti tvoje meso, tada na otvorenom krevetu značilo je oživjeti jednu prastaru supstituciju. priznajem mene su stvarno sjebali, gledam za sobom kao za odjavnom špicom i titlom koji nestaje negdje u istinskoj, užasnoj udaljenosti a mateja, moja jedina uspomena ostavljena psima pali u mojim plućima žigicu za žigicom svu ovu noć gleda beskrajne staze i ugažen snijeg i kaže: u pizdu mater čas je. vrijeme je. |