smile with the rising sun
28.10.2005., petak
..tebi...(plavih očiju)
|
Ne želim ti reći zbogom zauvijek. Ipak si još u meni, ipak te dio mene još voli. Ne krivi me što nisi u mojim snovima. Ne znam više za riječi, pred mnom sad je bijela staza koju trebam obojiti, no ti nisi kiša koja se proljeva po mojim obrazima. Ti si dio mene, uvijek ćeš i biti, ti si moj mali zeko. Praznina je u mojim njedrima, od kad nas nema, ja moram krenuti dalje, jer nije ljubav jedina lijepota što krasi ovaj svijet. Oprosti mi što odlazim, ja nikada ne ostajem. Oprosti na ožiljcima što ih na tebi ostavljam. Sjeti se ponekad mog osmijeha, ja sjetit' ću se prvog slatkog poljupca. Još uvijek smo povezani čudnim nitima & neobjašnjivim uzdama. Sad krećem, daleko negdje gdje me čeka sunce. Sloboda me vuče i trga od tebe, žao mi je što moram poći a toliko sam dugo bila ovdje, u tvojim zagrljajima. No, vratit ću se... na tvoj slatki pogled. I moja duša plače, oh, da sam bar od kamena! |
22.10.2005., subota
eeeee ee eeeee
|
ajmo svi maknit se odavde idemo istraživati centimetre noći progonit sve ljude djetinjeg uma i razuma svijesti i nesvijesti ma fuck this esquese moa iliti ga SKJUZ MI VAJL AJ TAČ D SKAJ PIECE |
word's mastrubation
|
krah zavezan mi jezik mozak njem kao nepročitana knjiga sad sam nešto slično sebi na tuđim meni prvoviđenih njedrima pjevam neke zaboravljene pjesme hranim se kišom u srušenom gradu srušenih ljudi nisam više tu, stanujem u krevetu |
word's mastrubation
|
krah zavezan mi jezik mozak njem kao nepročitana knjiga sad sam nešto slično sebi na tuđim meni prvoviđenih njedrima pjevam neke zaboravljene pjesme hranim se kišom u srušenom gradu srušenih ljudi nisam više tu, stanujem u krevetu |
08.10.2005., subota
|
FINI MRTVI DJEČACI Imenom diskriminirani, odvojeni od sveg materijalnog. Njih dvojica, u zapuštenom vrtu odrastanja, sjede goli, jedan nasuprot drugog. Bjelina njihovih očiju spojena koncem telepatije, a ruke im vezane neosjetivim dodirom. Umjetnici ljubavi sad stvaraju najljepša djela u svijetu ovom gdje se ljubav kupuje. Oni znaju. Oni osjećaju. Oni vole. Zašto, ako su drugačiji moraju biti mrtvi?? |
|
FINI MRTVI DJEČACI Imenom diskriminirani, odvojeni od sveg materijalnog. Njih dvojica, u zapuštenom vrtu odrastanja, sjede goli, jedan nasuprot drugog. Bjelina njihovih očiju spojena koncem telepatije, a ruke im vezane neosjetivim dodirom. Umjetnici ljubavi sad stvaraju najljepša djela u svijetu ovom gdje se ljubav kupuje. Oni znaju. Oni osjećaju. Oni vole. Zašto, ako su drugačiji moraju biti mrtvi?? |