Ne želim ti reći zbogom zauvijek.
Ipak si još u meni,
ipak te dio mene još voli.
Ne krivi me što nisi u mojim snovima.
Ne znam više za riječi,
pred mnom sad je bijela staza
koju trebam obojiti,
no ti nisi kiša
koja se proljeva po mojim obrazima.
Ti si dio mene, uvijek ćeš i biti,
ti si moj mali zeko.
Praznina je u mojim njedrima,
od kad nas nema,
ja moram krenuti dalje,
jer nije ljubav jedina lijepota
što krasi ovaj svijet.
Oprosti mi što odlazim,
ja nikada ne ostajem.
Oprosti na ožiljcima
što ih na tebi ostavljam.
Sjeti se ponekad mog osmijeha,
ja sjetit' ću se prvog slatkog poljupca.
Još uvijek smo povezani
čudnim nitima
& neobjašnjivim uzdama.
Sad krećem, daleko
negdje gdje me čeka sunce.
Sloboda me vuče i trga od tebe,
žao mi je što moram poći
a toliko sam dugo bila ovdje,
u tvojim zagrljajima.
No, vratit ću se...
na tvoj slatki pogled.
I moja duša plače,
oh, da sam bar od kamena!
Post je objavljen 28.10.2005. u 21:31 sati.