smile with the rising sun
19.09.2005., ponedjeljak
PLES OKAMENJENIH (o izgubljenom pjesniku) Grbavim & košćatim prstima držao je pero, umakao ga u tintu & cijedio crne kaplje na bijeli papir. I tako dugo u noć, crnu poput njegovog srca, koje je nedjeljivo. Ostao je sam, uvijek je i bio sam, još samo što ga i svijeća na kraju svog gorenja nije napustila. Crnim noktima grebao je zidove svoje sobe, bojao se Sunca & lijepih, tek opranih lica mladih djevojaka. Zaljubljen... jedino sad u crninu noći još je dugo kapljice crne tinte razrjeđivao svojim suzama. |