petak, 22.06.2007.

Herpes napada!!!!!!

Mah, što da vam kažem. Mene uvijek nešto napada. Ovaj put je to herpes. Iskreno, nije ni čudno, ipak nisam imala herpes na usnicama godinu dana. Bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti. Mah, proći će, nadam se što prije.
Bdw, već su me ljudi počeli ispitivati za novi nastavak priče, pa eto, napisati ću vam nabrzaka.

Legendarni Morski Zmaj - Part Four

Došavši do vrata, kapetan pokuca jedanput tiho i uđe. "Ne čekajte!" zadere se Poskok. "Majko mila!" zadere se Kapetan i izbulji oči od čuđenja. "Ne mogu vjerovati! K-k-kako?! Š-š-što?! Molim objašnjenje odmah?!" zaluđeno kaže kapetan dok se držao za glavu. "Zatvor'te vrata! Molim vas! Sve ću vam reć! Samo se smir'te." kaže Poskok pokušavajuću umiriti kapetana. Kapetan zatvori vrata i upita "Zašto nam nisi ništa rekao, ovaj rekla?" "Pa bilo mi je neugodno, znam da nema žena gusara." odvrati Poskok. "Sigurno moraš imati jaaako dobar razlog zbog kojeg si se prerušila u muškarca i glumila gusara." kaže začuđeno kapetan. "Pa, i imam. Prije dvanajst godina, dok sam bila još dite, napali su nas gusari koji su nam pokrali sve što smo imali, i ovaj, ubili su mi oca, starijeg brata, a majku su oteli i više ju nikada nisam vidila. Zato sam krenila s vamin. Mislila sam da ste to vi. No ipak niste." tiho kaže Poskok dok su joj se suze lagano spuštale niz obraze. "A zašto si tako sigurna da nisam ja?" upita ju. "Pa, barem dok sam ja s vama na brodu, niste ukrali apsolutno ništa i uvik ste bili pažljivi i dobri." odvrati Poskok. "Koje ti je onda pravo ime?" upita on opet. "Pa, jednom davno su me zvali Mare, a moje puno ime je Marijana." kaže ona sa laganim smješkom. "Imaš lijepo ime. Znaš mogla si mi reći. Svejedno bih te primio na brod." kaže kapetan dok joj je brisao suze s lica. "Hvala, al' nisam bila sigurna u ništa tada. Dal' se ljutite na mene? Ako oćete mogu već sutra otplovit nazad u Zadar." kaže Mare. "Ma ne, naći ćemo mi tog gusara koji ti je pobio obitelj, obećajem." kaže kapetan i zagrli malu Marijanu. "A znači to je to bilo. Uh, ja se uplašio da si ti muškarac koji ima neke tjelesne karakteristike žene." našali se on. "Kapetane! To je bilo jaaako zlobno. Ali hvala vam što me uvik nasmijete." kaže Mare sa suzama u očima, ali ipak osmijehom na usnama. "Ajde mala moraš spavati. Idem ja." kaže kapetan dok se dizao s kreveta. Mare ga uhvati za ruku i kaže "Molim vas, ne ostavljajte me samu. Ostan'te, molim vas." zamoli ga ona. "U redu, ostati ću." kaže i legne na krevet te zagrli Mare. "Vidiš, vidiš, meni je bilo užasno čudno to što si niža od 170 cm. Trebao sam odmah shvatiti." u šali kaže kapetan. Mare se nasmije i poslije nekog vremena oni zaspu.

Ujutro ih nađu zagrljene Crvenobradi i Zelenobradi. "Crni golupčići. Probudite se. Ajde, ajde, moramo nastaviti put." našele se oni. "Što je? Idite spavati! Ajde brže!" bez razmišljanja kaže kapetan. "Ali kapetane, davno je svanulo." kaže Zelenobradi. "A kapetane, zašto ste vi i Poskok u istom krevetu. Znate to je malo, ono, kako da to kažem, gey." kaže Crvenobradi. Tada kapetan shvati da je zapravo u Marijaninoj sobi. Polako se digne iz kreveta sav smušen te reče "Ovaj, hmm, što sam mislio. Da! Ovaj ostavite ga, ovaj ostavite ju da spava." "Jeste li dobro? I kako to mislite ostavite JU?" upita Crvenobradi. "Ostavimo ju da spava. Vani ću vam ispričati." kaže kapetan dok je izlazio iz sobe. Krenuše, naravno i dvoje braće za njim.
Kad se Marijana pojavila na palubi svi su zašutjeli. "Što se dogodilo? Kapetane, što ste im rekli?" upita ona. "Da, žao mi je. Morao sam." kaže kapetan. "Bolje da nam je rekao nego da mi mislimo kako nam kapetan voli......ajme odvratno......ne mogu to niti izreći." s kiselim izrazom na licu kaže Zelenobradi. "Nije zbog toga nego..." "U redu je kapetane. Sad barem mogu normalno pričat." kaže Marijana sa osmjehom na licu. I tako su prolazili dani i noći njihova putovanja do Ukletog mora.


E ljudi moji fakat mi se više ne da. Nastavit ću dugi put.
Evo jednog bebača:



A sad nešto važno!!!!!!
Koji od ovih peseka vas najviše podsjeća na......hmmm, ma znate na koga.

Peso broj 1


Peso broj 2


Peso broj 3


Peso broj 4


Peso broj 5


I peso broj 6


Molim vas da u komentaru ostavite broj psa koji liči na tu osobu.


Evo za kraj koji spot:

Never Say Goodbye by Bon Jovi
(Ovo nije pravi spot od ove pjesme nego neki mix nekoliko njihovih spotova.)


I'll Be There For You by Bon Jovi


Two Steps Behind by Def Leppard


Miss You In A Heartbeat by Def Leppard


Mah, dosta vam je to spotova. Drugi put ću ih staviti više.

Pozdrav i jedna veeeeeeika pusa

subota, 09.06.2007.

Biologija napada!!!!!!

Danas sam kao trebala učiti biologiju ali mi se stvaaaaaarno niiiiiije daaaaaalo......mah......sutra ću. Mah, nego napali ste me zbog slijedećeg nastavka moje pričice pa evo vam ga na!!!!!!
Bdw, opet vas podsjećam da ako ste se tek sad uključili na moj blog i niste vidjeli pričicu, ispod ovog posta su vam prvi i drugi dio.

Legendarni Morski Zmaj - Part Three

Ploviše oni tako po mirnom i dosadnom moru. Bilo im je toliko dosadno da su Crvenobradi i Zelenobradi pokušavali napraviti spačku novom dokapetanu i kapetanu. "Ej, a da ih zafrkavamo da morski psi plivaju oko nas? Ha? To bi moglo biti zabavno." prošapta Crvenobradi svom bratu. "Ma ne, trebamo nešto orginalno." tiho kaže Zelenobradi. "Hm......ne znam......a da se pravim da se gušim? Ha? Što misliš?" klimajući glavom kaže Crvenobradi. "Mislim da ga to i ne bi baš zanimalo." odvrati Zelenobradi. "Imaš pravo. Što ćemo onda? Gledati u more ko' idioti?" upita Crvenobradi. "Imaš ti neku pametniju ideju?" sarkastično upita Zelenobradi. Crvenobradi samo klimne glavom lijevo-desno i zatupi pogled prema moru.



"Uzbuna! Uzbuna!" zadere se papiga Kićo, zmija Pahuljica uzdigne glavu i pogleda naprijed, dok se mali macaklin Richter sklonio ispod kapetanove kose. "Brzo svi na palubu! Približava nam se brod!" poviče kapetan. "Dolazi brod! Dolazi brod! Napokon malo akcije! Jupi!" zaderu se Crvenobradi i Zelenobradi. I tako se brodovi približiše. "Ne želimo nauditi. Dolazimo u miru. Samo nas zanima put do Zadra, malo smo se izgubili." kaže simpatični gospodin. "Kapetane, ja im iskreno ne bi virova." kaže Poskok. "Ma u redu je Poskoku. Ajde dođite na naš brod. Ima dovoljno hrane za sve." sa osmjehom na licu kaže kapetan i pošalje uže na drugi brod. Tako kapetan s drugog broda i njegova kćer dođoše na strašljivi brod. "Hvala vam što ste nas primili. A lijep vam je ovaj brod. Usput, ja sam kapetan Zvonko a ovo je moja kći Marinela." pomalo uplašeno kaže gospodin. Tako se oni upoznaše i uđoše u kabinu na večeru.
Uz večeru su se raspričali i ismijali. Zvonkova kći je onako preočito pokazivala simpatije prema kapetanu tako što se sramežljivo smješkala i pognula glavu svaki put kad bi ju on pogledao. "A esmo l' očiti. Cccccc, tribaš bit idiot da ne skužiš ovako glupe migove." pomisli Poskok. "Ako želite možete prespavati na našem brodu." kaže kapetan. "Pa, ako nemate ništa protiv." s osmjehom na licu kaže Zvonko. "Moj dokapetan će vas odvesti do praznih kabina. Laku noć." veselo kaže kapetan. "Laku noć." kaže Marinela skrivajući prekrasni smješak iza duge plave kose. "Ovuda molim!" pomalo ljutito kaže Poskok. Ode tako cijela posada spavati.
U kasnim satima, kada su svi spavali, Marinela, šuljajući se, grabeći kratke korake, iskrala se iz svoje kabine i krenula prema kapetanovoj. Polako otvori vrata i laganim koracima se približi kravetu. "Ti si ubio moju majku." promrmlja i izvadi nož iz rukava. Spusti se do kapetanove glave i ispruži nož. "Zaslužio si najveću moguću kaznu." opet promrmlja i nasloni nož na njegov vrat. Krv poteče.









A kako ne bi, ipak je dokapetan Marinelu proboo mačem ravno s leđa kroz srce. Ona padne na pod. "Pa reka san van da im nemoremo virovat! Al' 'ko mene sluša?!" zadere se Poskok. "Oprosti, drugi put ću ti vjerovati." ispriča se Kapetan Krvavi. Odjednom se začuje buka na palubi. "Brzo idemo gore!" u panici kaže kapetan, a dokapetan ga podupre. Potrčaše oni do palube i, zamislite, Zvonkova vojska se borila protiv Krvavove. Kad je Zvonko shvatio da mu je kći ubijena, u ludosti pohita na Krvavog i počnu se oni mačevati. Bio je to krvavi okršaj. Zvonko je doslovno iskazivao svoj bijes tako što je ko' manijak mlatarao mačem. Čak je uspio razrezati Krvavom rame. "Platit ćeš mi za ovo!" ljutito se zadere Krvavi i svom snagom upre mač u njegov trbuh. "Jeste li gotovi? Ja jesam." kaže Krvavi dok je dolazio sebi. Svi Zvonkovi vojnici polako popadaše mrtvi. "I mi smo gotovi!" zaderu se iz sveg glasa i pobacaše njihova mrtva tijela u more. "Idite svi spavati, sutra nastavljamo putovanje." kaže kapetan. "U redu!" svi se zaderu i krenuše prema kabinama. Svi osim Poskoka. "Kapetane! Kapetane! Čekajte! Mogu l' vas nešto pitat?" kaže Poskok. "Nemoj, sad. Ujutro me pitaj što god hoćeš." odvrati kapetan. "U red', laku noć." pomalo tužno kaže Poskok.



Poskok se, kao i obično, prvi digao i stao na palubu kako bi u miru mogao razmišljati o Zadru. "Opet si se prvi digao. Pa mali ti bi bio bolji kapetan od mene." ponosno kaže Krvavi. "Nemojte tako kapetane. Vi ste najbolji kapetan kojeg sam ja ikad vidia." kaže Poskok kako bi oraspoložio svog kapetana. "Hvala mali. Sjećam se da si me nešto želio pitati jučer, pa reci." kaže Krvavi. "A da, ovaj, zanimalo me što je Marinela mislila kad je rekla da ste joj ubili majku, niste valjda........." upita Poskok. "Naravno da nisam. To je jednom davno učinio moj stariji brat koji je kasnije postao okrutni gusar." ispovjedio se kapetan svom dokapetanu. "Odakle su se oni poznavali?" upita Poskok. "Pa, prije petnaestak godina moj brat je upoznao Marinelinu majku u nekom baru. Naravno, zaljubili su se i ona mu je obećala da će ostaviti kćer i muža kako bi pobjegla s njim. To se nije dogodilo, pa joj se jedne večeri on prišuljao u sobu i nožem joj prerezao vrat, kao što je Marinela željela meni. I poslije, nakon što ju je ubio, nije mogao podnjeti da će biti bez nje te je svoju samoću riješio tako što se opijao i ubijao ljude. Ono najgore je što sam ga ja prije tri godine morao ubiti, ali ta informacija očito nije došla do Marinele i njena oca pa su nas vjerojatno slijedili jer su mislili da sam ja on." ispričao je kapetan. "Jako mi je žao. Nisam zna da je to bilo tako." kaže Poskok i zagrli svog kapetana.
Kako se bližilo podne počela se posada polako dizati iz kreveta. "Uh, al' sam se naspavao. Ona borba noćas nam je dobro došla." kaže Crvenobradi. "Da istina. Barem nije bilo dosadno." potvrdi Zelenobradi. "Istina!Istina!Istina!" zakreči Kićo. Svi se nasmiješe i krenuše prema Ukletom moru. I tako prođe im još jedan dosadan dan. "Da barem dođe još jedan brod. Taaako je dosaaadno!" promrmljaju Zelenobradi i Crvenobradi. "Ajde šutite i onako idete spavati. Ajde, ajde! Šuš! U krpe!" potjera ih kapetan. Oni se pokupe u svoje kabine. "Čudno, gdje bi mogao biti Poskok?" promisli kapetan te krene prema njegovoj kabini. Došavši do vrata pokuca jedanput tiho i uđe. "Ne čekajte!" zadere se Poskok. "Majko mila!" zadere se Kapetan i izbulji oči od čuđenja.

I to je to narode! Ništa do sljedećeg nastavka. Evo ostavit ću vam koji spot od grupe Def Leppard.


Have You Ever Needed Someone So Bad by Def Leppard




When Love And Hate Collide by Def Leppard




Love Bites by Def Leppard




Pozdrav i jedna veeeeeeika pusa

petak, 01.06.2007.

Prehlada napada!!!!!!

Upomoć!!!!!! Prehlađena sam!!!!!! HELP!!!!!!
Mah, malo me uhvatila prehlada ali nije ništa strašno, valjda. Vidim da vas ipak zanima moja gusarska pričica, pa onda ću biti jako velikodušna i napisati vam i drugi dio. Bdw, ako se pitate kakva je to priča jer ju niste vidjeli zadnji put, na mom prijašnjem postu, tj. onom ispod ovog, je prvi dio priče. Pa eto:

Legendarni Morski Zmaj - Part Two

Tog dana, kad su krenuli u potragu za novim dokapetanom, zašla ih je snažna oluja. Sva sreća da su bili dosta blizu obale. Ubrzo su se približili obali i brzo se spustili na tlo. "A što sad kapetane? Mislim, gdje ćemo prenoćiti? Ha? Ja i moj brat Zelenobradi ne poznajemo nikoga ovdje. A vi kapetane, poznajete li vi nekog?" ljutito kaže Crvenobradi. Kapetan je samo mudro šutio dok su se oni močili na kiši. "I? Ma dajte kapetane recite nešto, nemojte samo šutiti!" opet napadne Crvenobradi. "Znaš, da me ne prekidaš u razmišljanju, možda bi, onako slučajno, VEĆ BIO GOTOV SA PLANOM!" zadere se kapetan, a Cvenobradi se ispriča i pogne glavu. "Ovako ćemo: idemo se lijepo prošetati po gradu i potražiti mjesto za počinak." odvrati kapetan. "Ali kapetane, hm, možda niste skužili da pada onako povelik pljusak, a znate kako krhko zdravlje ja imam." pomalo uplašeno kaže Zelenobradi. "Onda ti lijepo ostani ovdje i sunčaj se kad ti se već ne da ići prošetati po gradu." kaže Krvavi. "Ali kapetane, nema sunca, kako se mogu sunčati? Ne razumijem." zbunjeno kaže Zelenobradi. "E znaš što! Već mi, onako malčice, ideš na živce! Htio ti ili ne ideš s nama i točka!" zadere se Krvavi i potegne Zelenobradog za rukav. I tako oni krenuše u obilazak gradom Zadrom.


"Uuu, vidite današnju modu. Zamisli! Kol'ki idiot moraš biti da to staviš na sebe? Bolesno." nasmiješeno kaže Zelenobradi. "A barem se ti ne moraš javljati. Mislim stvarno. Tvoja je odjeća sva poderana, a ova je barem cijela." bezobrazno mu odvrati Crvenobradi. "Š'a je ti!? 'Oš se tuć'?! Ha?! Ajde ak' si faca!" zadere se Zelenobradi dok je vadio mač. U to vrijeme okupio se radoznali narod oko njih. "Sve je u redu. Nemate ovdje što za vidjeti." kaže Krvavi dok se kiselo smijuljio. "Ajde idiote jedan! Ali ne možeš me pobijediti! Ipak sam ja naslijedio svu ljepotu, svu pamet i mačevalno iskustvo!" odvrati mu Crvenobradi. "A je li?! Ma nemoj mi reć?! Š'a stvarno?! Sad ćemo mi to provjeriti. No problem!" reče Zelenobradi i krene na njega. Tada Krvavi zakoluta očima i stane između njih i oduzme im mačeve. "Zar se vi baš uvijek morate ponašati kao da ste djeca?! Pa zaboga imate dvadeset i pet godina! Gdje vam je pamet?!" živčano se zadere Krvavi. "Pa ne znam, svugdje osim u glavi?" nasmiješeno kaže Zelenobradi. "A ti bi se sad još i šalio?! Ma mulac jedan?! Sram te bilo?! Derište jedno!" još ljuče kaže Krvavi. "Nije da vam se suprostavljam, ali, hm, znate, vi ste nas stariji samo osam godina. Mislim, to nije baš neka razlika." zaključi Crvenobradi. "Ej! Ja sam ovdje kapetan! Ja zaključujem! Idemo sad, noć se bliži, a mi još nismo našli mjesto za spavati. Pomirite se i idemo. Ajde brže! Pošto se ponašate kao djeca, onda se i tako pomirite." kaže Krvavi. "Kako to mislite?" "Da, kako?" zapitaju se oni. "Pa dečki, ono s malim prstom. Ajde, ne morate se sramiti. Kad se budete ponašali kao odrasli, onda ćete se i pomiriti kao odrasli." zafrkavao ih je.
I tako oni izrecitiraše:
"Mir, mir, mir
Nitko nije kriv
Ava, ava, ava
Nitko nije krava."
"Eto, vidite li kako je lijepo kad se braća tako lijepo pomire? Nije li to divno?" u smijehu odvrati Krvavi, a oni samo slože kisele face. Mislim, kako ne bi? Ipak su oni žestoki gusari, a ne djeca od pet i po' godina.


Šetaše oni i dalje po gradu, no nisu imali sreće jer je na svim vratima pisalo "Zabranjeno za životinje", a ipak je on imao tri. Poslije dva sata naiđoše oni na jednu krčmu koja, začudo, nije imala zabranu za životinje. I tako oni uđoše unutra. U toj krčmi je bio najveći ološ u gradu. Nihovim ulaskom svi su zašutjeli. No oni su neustrašljivo koračali do šanka. "Oprostite, je li ima slobodnih soba?" upita Krvavi. "Da naravno. Koliko soba vam treba?" upita konobar. "Dajte nam tri. Hvala." odvrati Krvavi i uzme ključeve. Krenuše oni do soba na počinak.
Svanulo jutro, no samo je Krvavi već bio budan, a ne ko' ove dvije ljenčine koje su se izležavale. "Ajde diž'te se ljenčine jedne! Brže! Na noge! Ajde! Što čekate! Požurite!" zadere se kapetan u nadi da će ih probuditi. Ali, kako to inače biva, nije mu uspjelo. "Joj, s kakvim se idiotima ja družim....cccccccc........" promisli Krvavi i počne ih gurati s kreveta jednog pa drugog. "Upomoć! Kapetane! Netko me gurnuo!" zadere se Zelenobradi. "To sam bio ja idiote! Ajde diž'te se! Imamo posla! Moramo naći dokapetana!" reče Krvavi dok je izlazio kroz vrata. Tako se dvoje braće spremi i spusti se na dorućak. Nakon jela otišli su na obalu u potragu za mladim mornarima. Dok su išli prema obali, napali su ih, kako bi ih Zadrani zvali, Zadarski klošari koji su ih željeli okrasti. Mislim stvarno! Kol'ki idiot moraš bit da napadneš gusara. Cccccccc. Mah dobro. Prije napada rekoše im: "Dajte nam sve vridno šta imate i neć'mo vam ništ'!" zadere se glavni. "Žao nam je, nemamo ništa vrijedno." odvrati Krvavi. "Ne laž'te! Imate sto posto! Al' pošto nam to neć'te dat milom, onda ćemo mi to uzet silom!" još se jače zadreči glavni Klošar. "Mah daj! Što se dereš! Nemam ti ja sto godina pa da ne čujem dobro. Cccccc, hoćeš li da oglušim?" zafrkavao ih je Krvavi. "El' ti to nas zafrkavaš?! A?!" "Ko'? Ja? Ma neeeeee! Ma ne bi ja...........od kud' vam to?" odvrati opet Krvavi. "Sad mij' dosta! Gotov' ste! Pozdrav'te se sa svojim životom?" kaže glavni Klošar dok su jurišali prema njima. Krvavi, Zelenobradi i Crvenobradi izvadiše svoje mačeve i počnu se mačevati. Nije baš da su se lako obranili pošto je njih bilo petnaestak. Mah ti klošari. No odjednom iskoči izdaleka pomalo čudan momak i pomogne gusarima. I tako klošari dobiju batina kao zločesto derište od svojih roditelja. Naravno, malo krvavije. Ok, ok, puuuuuuno krvavije. Pa zaboga! Ipak su ih sve poubijali.
"Hvala vam mladići na pomoći. Postoji li nekakav naćin da vam se odužimo?" upita Krvavi misterioznog mladića. "Pa, i ne baš. Al' hvala." odvrati mladić dok je išao prema tamnoj ulici. "Čekaj! Čekaj! Imam jedan prijedlog. A da pođeš s nama na brod i postaneš gusar. Mislim, jako se dobro mačuješ, a meni bi stvarno jako dobro došao dokapetan. Što kažeš?" predloži Krvavi. "Ma kapetane ne treba nam neki balavac na brodu. Mislim, ne da mi se svaki dan mjenjati mu pelene." kaže Zelenobradi. "Ti se stvarno, ali stvarno, ne moraš javljati. Ipak si ti najveće dijete od sve djece na svijetu zajedno." kaže Krvavi i opet se okrene prema mladiću. "Onda? Hoćeš ili nećeš?" opet upita. "Pa, zvuč' dobro. Pristajem. Ja sam Mate Poskok, al' me inače zovu samo Poskok." odvrati mladić. I tako se oni upoznaše i krenu prema brodu. Isploviše usred bijela dana u novu pustolovinu na divljem i nepredvidljivom moru.




Eto, to vam je drugi dio ove bolesne pričice. Nadam se da ste uživali. Bez brige, ima još nastavaka, samo ih trebam smisliti, a sad nemam baš volje.

Bdw, jaaaaaako mi je draaaaaago da je sveeeeee riješeno u vezi našeg prijateljstva. Puuuuuuuno pozdraaaaaaavljam sve svoje suuuuuuper frendove.
Evo jedna slikičica za ovsnike o stolnom nogaču:

Razlog stavljanja ove slike koja predstavlja crtić u kojem se svi, ali doslovno svi na kraju poubijaju, je taj što se mi uviiiiiijek, ali baš uvijek svađamo, ali se također uviiiiiijek, ali baš uvijek pomirimo, kao što uvijek postoji nova epizoda ovog bolesnog crtića sa istim likovima.

To je sve narode!!!!!! Čujemo se i vidimo najvjerojatnije tek u utorak, ne znam hoću li uspjeri doći ranije. Pojedine osobe će znati zašto.

Pozdrav i jedna veeeeeeika pusa

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.