Pregled posta

Prehlada napada!!!!!!

Upomoć!!!!!! Prehlađena sam!!!!!! HELP!!!!!!
Mah, malo me uhvatila prehlada ali nije ništa strašno, valjda. Vidim da vas ipak zanima moja gusarska pričica, pa onda ću biti jako velikodušna i napisati vam i drugi dio. Bdw, ako se pitate kakva je to priča jer ju niste vidjeli zadnji put, na mom prijašnjem postu, tj. onom ispod ovog, je prvi dio priče. Pa eto:

Legendarni Morski Zmaj - Part Two

Tog dana, kad su krenuli u potragu za novim dokapetanom, zašla ih je snažna oluja. Sva sreća da su bili dosta blizu obale. Ubrzo su se približili obali i brzo se spustili na tlo. "A što sad kapetane? Mislim, gdje ćemo prenoćiti? Ha? Ja i moj brat Zelenobradi ne poznajemo nikoga ovdje. A vi kapetane, poznajete li vi nekog?" ljutito kaže Crvenobradi. Kapetan je samo mudro šutio dok su se oni močili na kiši. "I? Ma dajte kapetane recite nešto, nemojte samo šutiti!" opet napadne Crvenobradi. "Znaš, da me ne prekidaš u razmišljanju, možda bi, onako slučajno, VEĆ BIO GOTOV SA PLANOM!" zadere se kapetan, a Cvenobradi se ispriča i pogne glavu. "Ovako ćemo: idemo se lijepo prošetati po gradu i potražiti mjesto za počinak." odvrati kapetan. "Ali kapetane, hm, možda niste skužili da pada onako povelik pljusak, a znate kako krhko zdravlje ja imam." pomalo uplašeno kaže Zelenobradi. "Onda ti lijepo ostani ovdje i sunčaj se kad ti se već ne da ići prošetati po gradu." kaže Krvavi. "Ali kapetane, nema sunca, kako se mogu sunčati? Ne razumijem." zbunjeno kaže Zelenobradi. "E znaš što! Već mi, onako malčice, ideš na živce! Htio ti ili ne ideš s nama i točka!" zadere se Krvavi i potegne Zelenobradog za rukav. I tako oni krenuše u obilazak gradom Zadrom.


"Uuu, vidite današnju modu. Zamisli! Kol'ki idiot moraš biti da to staviš na sebe? Bolesno." nasmiješeno kaže Zelenobradi. "A barem se ti ne moraš javljati. Mislim stvarno. Tvoja je odjeća sva poderana, a ova je barem cijela." bezobrazno mu odvrati Crvenobradi. "Š'a je ti!? 'Oš se tuć'?! Ha?! Ajde ak' si faca!" zadere se Zelenobradi dok je vadio mač. U to vrijeme okupio se radoznali narod oko njih. "Sve je u redu. Nemate ovdje što za vidjeti." kaže Krvavi dok se kiselo smijuljio. "Ajde idiote jedan! Ali ne možeš me pobijediti! Ipak sam ja naslijedio svu ljepotu, svu pamet i mačevalno iskustvo!" odvrati mu Crvenobradi. "A je li?! Ma nemoj mi reć?! Š'a stvarno?! Sad ćemo mi to provjeriti. No problem!" reče Zelenobradi i krene na njega. Tada Krvavi zakoluta očima i stane između njih i oduzme im mačeve. "Zar se vi baš uvijek morate ponašati kao da ste djeca?! Pa zaboga imate dvadeset i pet godina! Gdje vam je pamet?!" živčano se zadere Krvavi. "Pa ne znam, svugdje osim u glavi?" nasmiješeno kaže Zelenobradi. "A ti bi se sad još i šalio?! Ma mulac jedan?! Sram te bilo?! Derište jedno!" još ljuče kaže Krvavi. "Nije da vam se suprostavljam, ali, hm, znate, vi ste nas stariji samo osam godina. Mislim, to nije baš neka razlika." zaključi Crvenobradi. "Ej! Ja sam ovdje kapetan! Ja zaključujem! Idemo sad, noć se bliži, a mi još nismo našli mjesto za spavati. Pomirite se i idemo. Ajde brže! Pošto se ponašate kao djeca, onda se i tako pomirite." kaže Krvavi. "Kako to mislite?" "Da, kako?" zapitaju se oni. "Pa dečki, ono s malim prstom. Ajde, ne morate se sramiti. Kad se budete ponašali kao odrasli, onda ćete se i pomiriti kao odrasli." zafrkavao ih je.
I tako oni izrecitiraše:
"Mir, mir, mir
Nitko nije kriv
Ava, ava, ava
Nitko nije krava."
"Eto, vidite li kako je lijepo kad se braća tako lijepo pomire? Nije li to divno?" u smijehu odvrati Krvavi, a oni samo slože kisele face. Mislim, kako ne bi? Ipak su oni žestoki gusari, a ne djeca od pet i po' godina.


Šetaše oni i dalje po gradu, no nisu imali sreće jer je na svim vratima pisalo "Zabranjeno za životinje", a ipak je on imao tri. Poslije dva sata naiđoše oni na jednu krčmu koja, začudo, nije imala zabranu za životinje. I tako oni uđoše unutra. U toj krčmi je bio najveći ološ u gradu. Nihovim ulaskom svi su zašutjeli. No oni su neustrašljivo koračali do šanka. "Oprostite, je li ima slobodnih soba?" upita Krvavi. "Da naravno. Koliko soba vam treba?" upita konobar. "Dajte nam tri. Hvala." odvrati Krvavi i uzme ključeve. Krenuše oni do soba na počinak.
Svanulo jutro, no samo je Krvavi već bio budan, a ne ko' ove dvije ljenčine koje su se izležavale. "Ajde diž'te se ljenčine jedne! Brže! Na noge! Ajde! Što čekate! Požurite!" zadere se kapetan u nadi da će ih probuditi. Ali, kako to inače biva, nije mu uspjelo. "Joj, s kakvim se idiotima ja družim....cccccccc........" promisli Krvavi i počne ih gurati s kreveta jednog pa drugog. "Upomoć! Kapetane! Netko me gurnuo!" zadere se Zelenobradi. "To sam bio ja idiote! Ajde diž'te se! Imamo posla! Moramo naći dokapetana!" reče Krvavi dok je izlazio kroz vrata. Tako se dvoje braće spremi i spusti se na dorućak. Nakon jela otišli su na obalu u potragu za mladim mornarima. Dok su išli prema obali, napali su ih, kako bi ih Zadrani zvali, Zadarski klošari koji su ih željeli okrasti. Mislim stvarno! Kol'ki idiot moraš bit da napadneš gusara. Cccccccc. Mah dobro. Prije napada rekoše im: "Dajte nam sve vridno šta imate i neć'mo vam ništ'!" zadere se glavni. "Žao nam je, nemamo ništa vrijedno." odvrati Krvavi. "Ne laž'te! Imate sto posto! Al' pošto nam to neć'te dat milom, onda ćemo mi to uzet silom!" još se jače zadreči glavni Klošar. "Mah daj! Što se dereš! Nemam ti ja sto godina pa da ne čujem dobro. Cccccc, hoćeš li da oglušim?" zafrkavao ih je Krvavi. "El' ti to nas zafrkavaš?! A?!" "Ko'? Ja? Ma neeeeee! Ma ne bi ja...........od kud' vam to?" odvrati opet Krvavi. "Sad mij' dosta! Gotov' ste! Pozdrav'te se sa svojim životom?" kaže glavni Klošar dok su jurišali prema njima. Krvavi, Zelenobradi i Crvenobradi izvadiše svoje mačeve i počnu se mačevati. Nije baš da su se lako obranili pošto je njih bilo petnaestak. Mah ti klošari. No odjednom iskoči izdaleka pomalo čudan momak i pomogne gusarima. I tako klošari dobiju batina kao zločesto derište od svojih roditelja. Naravno, malo krvavije. Ok, ok, puuuuuuno krvavije. Pa zaboga! Ipak su ih sve poubijali.
"Hvala vam mladići na pomoći. Postoji li nekakav naćin da vam se odužimo?" upita Krvavi misterioznog mladića. "Pa, i ne baš. Al' hvala." odvrati mladić dok je išao prema tamnoj ulici. "Čekaj! Čekaj! Imam jedan prijedlog. A da pođeš s nama na brod i postaneš gusar. Mislim, jako se dobro mačuješ, a meni bi stvarno jako dobro došao dokapetan. Što kažeš?" predloži Krvavi. "Ma kapetane ne treba nam neki balavac na brodu. Mislim, ne da mi se svaki dan mjenjati mu pelene." kaže Zelenobradi. "Ti se stvarno, ali stvarno, ne moraš javljati. Ipak si ti najveće dijete od sve djece na svijetu zajedno." kaže Krvavi i opet se okrene prema mladiću. "Onda? Hoćeš ili nećeš?" opet upita. "Pa, zvuč' dobro. Pristajem. Ja sam Mate Poskok, al' me inače zovu samo Poskok." odvrati mladić. I tako se oni upoznaše i krenu prema brodu. Isploviše usred bijela dana u novu pustolovinu na divljem i nepredvidljivom moru.




Eto, to vam je drugi dio ove bolesne pričice. Nadam se da ste uživali. Bez brige, ima još nastavaka, samo ih trebam smisliti, a sad nemam baš volje.

Bdw, jaaaaaako mi je draaaaaago da je sveeeeee riješeno u vezi našeg prijateljstva. Puuuuuuuno pozdraaaaaaavljam sve svoje suuuuuuper frendove.
Evo jedna slikičica za ovsnike o stolnom nogaču:

Razlog stavljanja ove slike koja predstavlja crtić u kojem se svi, ali doslovno svi na kraju poubijaju, je taj što se mi uviiiiiijek, ali baš uvijek svađamo, ali se također uviiiiiijek, ali baš uvijek pomirimo, kao što uvijek postoji nova epizoda ovog bolesnog crtića sa istim likovima.

To je sve narode!!!!!! Čujemo se i vidimo najvjerojatnije tek u utorak, ne znam hoću li uspjeri doći ranije. Pojedine osobe će znati zašto.

Pozdrav i jedna veeeeeeika pusa

Post je objavljen 01.06.2007. u 19:28 sati.