|
Ove jeseni u kaslić mi je sletio misteriozni poziv (bez povratnice?) iz izgleda nanovo uskrsle Civilne zaštite koji me poziva na vježbu. Prvi znak da me društvo nakon završetka rata i gotovo 18 godina zatišja i dalje smatra sposobnim  ..... Bilo je u tom papiriću i nekih priprijećivanja sankcijama kojih zapravo nema - ali svejedno. Jer iz nekog perverznog razloga u meni ionako tinja domobranski naivni žar odaziva na građanske dužnosti, da ne kažem Pavlovljev refleks na zapovijed Države da nešto učinim za nju, umjesto da uvijek cvilim "što ona može za mene". A nije zanemariti i podizanje kronično oslabjelog ega željnog pothranjivanja "evo, nisam još za staro željezo, još me trebaju".
I tako, u punoj spremi obzirom da sam otrčao zagrebački polumaraton (o toj kalvariji drugi put  ), udobnoj odjeći za akcijske scene i da ne zakasnim uzevši čak i taksi, u blago jesenje milozvučno rano jutro dođoh do vježbališta, diskretno smještenog pod krošnjama spokojne zelene idile bivše Vatrogasne škole na zagrebačkom Ksaveru.
A da bi ubrzo shvatio koja je to zapravo improvizacija, najte se uvrijediti dragi planeri i stratezi spašavanja svih nas, na čelu s gradonačelnikovim specijalcem dr. Kalinićem i kriznim uredom.....
Sjeća li se itko od starije generacije NNNI- Ništa Nas Ne smije Iznenaditi?
Tako su se zvale vježbe tadašnjeg gigigantskog aparatusa socijalističke Civilne zaštite u kojima su bez izuzetka sudjelovali svi nevojni obveznici. Uglavnom naše trudbenice majke i slični. Još se sjećam vlastite mame kad je u takva subotnja jutra, s onom naherenom kapom šiltericom, u nezgrapnom plavom kombinezonu s tregerima, s torbicom prve pomoći i protuplinskom maskom, odlazila na te vježbe. Skačući iz gorućih zgrada po onim napuhanim platformama, nosajući nosila, reanimirajući plastične lutke a djelomično čak i riskirajući, jer su socijalistički stratezi znali pripaljivati i ozbiljne vatre kako bi gašenje i spašavanje "unesrećenih" bilo što uvjerljivije.
Uglavnom, radilo se o spektaklu kojem ste malo-malo mogli besplatno pribivati po gradskim kvartovima, uz zavijanje sirena i popriličnu gungulu.
Jer su cijelu stvar shvaćali ozbiljno.
Djelomično se to "glupiranje" i isplatilo u zadnjem ratu, jer je cijeli sustav skloništa i općenito civilne zaštite dobio i svoju "zlu trebalo" svrhu.
No kako to danas izgleda?
1. Od cca 150 pozvanih budućih Spašavatelja tek nas nekoliko desetaka, većina niti ne znajući kako ne postoji sankcija za neodaziv.
2. Summa summarum teoretskog i uvodnog dijela predavanja: Službe spašavanja i CZ danas su jedva i maglovito rješeni Zakonom o obrani, vlastitog zakona još uvijek nemaju. Sve se više-manje svodi na par stotina profesionalaca u plavim uniformicama na državnom i lokalnom nivou koji to odrađuju za plaćicu, a nakon toga, koliko se lokalnoj samoupravi dade s time svime, da prostite - zajebavati. Eto, gradonačelniku i njegovima možda malo više od drugih, pa nas pozivaju. O motivima ne bih špekulirao....
"Ne brinite, svi će doći kad će biti frka", rekoše nam, Yeah, allrighty.
3. Poslije teorije: podjela u tri grupe i praksa na velebnim poligončićima, stješnjenim uz Ksaversku.
3a. Zečji nasip
Otkud uopće naziv "zečji nasip"? Gdja Zapovjednica Nečega koja je bila u pratnji, reče da je jedna vreća u visini zečjeg skoka, pa zato. Vrlo neuvjerljivo.
Nas dvadesetak napunilo je točno 12 vreća s pijeskom po naputku dvojice instruktora, prekrilo ih folijom i na to stavilo još par vreća. "Obično kad je poplava - nema folije, tko bi je smogao", rekoše.
Kao i da je Zagreb ionako siguran od poplava sa svim novim retencijama i ovo je tek toliko, ako bi nas netko slao dalje.
Efektivnog posla par minuta, a "muvanja" i džepnog bilijara valjda čuku. Vreće se inače zavezuju posebnim čvorom i nikad taj dio ne ide prema vodi. Da ne bi bilo da se ništa nije naučilo.
3b. Postavljanje velikog šatora.
Nas desetak od dvadesetak prisutnih, prevuklo je rupe u platnu preko vrha metalnih štangi. Podigli smo tu krhku tvorevinu koja se zibala i nečiji jači prdac bi je srušio. Plus, instruktor je rekao da bočne stranice ne trebamo ni postavljati. I pričao i pričao i pričao kako bi se sve to još trebalo učvršćivati, napraviti odvod i sve ono što bi valjda zaista činilo funkcionirajući veliki šator. Da smo takav podigli.
Druga grupa je na to još imala i razvlačenje poljskog kreveta, što sam uspio kasnije škicnuti.
Some guys have all the fun.
3c. Imobilizacija i prenošenje unesrećenog u koritu
Nije ono korito za šurenje svinja, već njegova medicinska varijanta za nosakanje po čudnim terenima... Uz nosanje, neki su oprobali i improvizirati Shanzov ovratnik od trokutaste marame. Žali bože takve imobilizacije, kako smo mi tog dobrovoljca u koritu krvnički razvlačili u grupama po stepeništu s prvog kata pa nazad gore. Doduše, nije nam ispao, zatezanje remenja smo savladali. Al ga tri kiropraktičara ne bi mogli namjestiti od cimanja lijevo-desno.
3d. Grah
S kobasicama, fino sitno rezanima. Koliko hoćeš, uzeh tri porcije. Gradonačelnik časti.
Ali nije ni čudo, jer na kraju smo dobili informaciju:
4. Zaduženje opreme
Poslije svega za nekoliko tjedana rekoše, zadužujemo potrebnu opremu. Crnu(!) uniformu pripadnika Ureda za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba.
I tako ću u zrela doba postati pripadnik paravojne skupine, Bandićevaca-Kalinićevaca. Koliko sam čitao, oklopna vozila već imamo.
A nakon ovih vježbi smo i spremni i obučeni da pokorimo grad i državu. Dok donesu Zakon o civilnoj zaštiti - za vaš bijedni otpor će već biti kasno 
|
