|
Sindikat biciklista pozvao je danas na "bijeli štrajk" obespravljenih biciklista kojem se mogu jedino svim srcem pridružiti, iako mi je baš na današnji dan pukla guma, pa to radim simbolično. Otišla zračnica po sto i prvi puta, zbog staklovinja na biciklističkoj stazi na Zelenom valu, na koju auti i Gradska čistoća samo naguraju porazbijano staklo tijekom dana, a rijetko ili nikad se pomete.
Naravno, ona zimi dobro posluži i da se na nju nagura višak snijega koji onda cijelu zimu tavori na njoj, ili se tjednima vuče kao bljuzga. Pa tko normalan vozi bicikl zimi, ne!?
A u svako doba godine ta staza odlično služi dostavnim vozilima, taksijima i automobilistima koji eto, moraju nekaj "na brzinu" obaviti u dućanu, čak i kafiću.
No to je samo djelić užitaka bicikliranja po gradu, iako ću naravno, i o svojim kolegama bezumnim idiotima biciklistima koju progovoriti.
No, ima li smisla uopće "mea culpa" i prvo vađenje panja iz našeg oka, kada vidimo kako nas se tretira?
Policija bi možda bolje razumjela kad bi, ne samo gledala kako skupiti što više jeftinih poena preko leđa biciklista kao Najveće Prometne Prijetnje u Gradu, već češće ovako izgledala
Anyway, da sažmemo stav Sindikata Biciklista:
Iako je infrastruktura po gradu, gledano na broj biciklista i mjesta do kojih se može legalno doprijeti biciklom, tragikomična, prvi i osnovni zadatak policije je u zadnje vrijeme batinom utjerati poštovanje Svetih Pravila.
Kad braća Sindikalisti kažu "poštovati pravila često znači ugrožavati svoj život", znam o čemu govore.
Tri puta me u kratko vrijeme na cesti po kojoj bih se trebao UVIJEK voziti, očešao auto retrovizorom. Najčešće kada su skretali i uopće ih je boljela ona stvar idem li ja ravno i što ne pokazujem rukom da ću i ja skrenuti, niti imam namjeru. Trknuli bi me vjerojatno i tada.
Jednom me i oborio autom na taj način, ne trepnuvši pri tom, niti se zaustavivši.
O trubljenju i urlanju kroz prozor "majmune idi se vozi u šumu" neću niti pričati.
Znam, znam, kao uostalom, i povremeni vozač automobila - da je upravo na gužvovitoj gradskoj cesti u centru pa i šire, pojava biciklista niti najmanje lagana za vozača i da im diže tlak. No, to i jest poanta, nepredvidivost i bauljanje mnogih biciklista po takvom kolniku nije također neko famozno rješenje, AKO biciklisti na njemu nemaju lebensraum, a najčešće nemaju.
Tako da je to sve ionako bespredmetno dalje natezati: biciklističkih staza jedva da ima, a u centru se svode na dvije pruge po Zelenom valu i onu, apsolutno svim i svačim uključujući i policijska vozila, infestiranu stazicu kroz Gundulićevu. I whow, jednaku takvu u Martićevoj. Gdje se ionako moraš stalno skidati s bicikla, stoga što nisu htjeli označiti za bicikliste i prijelaz preko zebre.
Na pločniku, po kojem se, satjeran mukom, vozim ultraoprezno čak i kad je širok i nema ljudi na njem, a vidim da tako, bez obzira na rašireno pogrešno mnijenje, vozi većina biciklista - tek je pravi show.
Jednostavno smo svačije neželjeno dijete, crno pače, predstavnik SDS-a na sastanku Glavnog stana HČSP-a, vegan na svinjokolji...
Umjesto da, kad me vide da dolazim ususret, ili kad čuju kako diskretno zvoncam iza leđa, famozni pješaci propuste, potpuno diskrecijski, NA KOJU GOD STRANU ONI TO ODLUČE - obično krene kraval.
Pješak ili stane kao ukopan pa me, ne znam zašto, cima i pokušava kao, pogoditi kojom stranom ću ići, umjesto da shvati da mu ja puštam na volju.
Ili stane kao ukopan i krene sa sličnim epitetima kao i vozači.
Znam da je to zbog onih nadobudnih budala u tajcama koji voze slalom po gradu među ruljom.
Njih bi i ja po kratkom postupku, vjerujte mi.
Postavio bi mu nevidljivu sajlu da napravi tri okreta u zraku prije nego se prizemlji.
Jer pješak je KRALJ pločnika i ja to poštujem.
Ali ako već želim spasiti živu glavu od prenapučene ceste i pobješnjelih vozača te se diskretno progurati po pločniku, molim nemojte me razapinjati. Kao i većinu rekreativnih i mirnih biciklista koji sporo pedaliraju kroz grad pa i Svete Pješačke Zone. Ne utrkujemo se, mi samo želimo proći na svom biciklu na zadovoljstvo svih.
Pogotovo mi nije jasno što su krenuli policijskom batinom i po velikim pločničkim površinama gdje ima mjesta za tenkovsku brigadu a kamoli za rijetke pješake i bicikliste (poput Maksimirske od stadiona do Dubrave) , jer ipak je najpreči posao umjesto bijesnih vozača koji rade sulude stvari po gradu i dosloce ubijaju ljude, pokoriti biciklističku gamad. Koja bi mogla razbjesniti ili pak prestrašiti neku bakicu, podli stvorovi kakvi jesmo. Svi, udžuture.
Iako su nabrijani tajcaši u full opremi koji voze slalom u manjini.
Samo malo razuma i osiguranja minimalnih uvjeta za suživot i za provođenje inače mrtvog zakonskog slova na papiru, molim. Ništa drugo.
O parkiranju i suludim potezima Grada u tom smislu (jer i kao vlasnik automobila imam i tu kaj za reći), u narednom blogu....
|
