|
Višegodišnja sitna prepucavanja sa Najbliskijim Ugarinom oko toga koji to perverzni poriv mene i obitelj (osim vikendice tik na granici) malo malo pa povuče u posjete našem Sjevernom Susjedu, te nedavni posjet Ljubljani nakon 14 punih godina (ne računajući 1,5 h između vlakova), motiviralo me na ovu foto putopisnu skasku.
Nemojmo barem ovdje i sada o Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu te pripadajućoj real-politici, mislim da su sve te goleme morske mase i spuštanja na visokim razinama dovoljno oplahnuli sva ostala internetska mjesta i zakutke. Život je kratak, a život se živi, s obje strane Schengenske željezne zavjese. Pa neka ovo bude namjerno pomalo pristrani epski sonet u slikama u čast dragim susjedima. Lijepa riječ otvara sva vrata, a želim i uzvratiti za mnoge lijepe riječi i usluge koje dobih na različitim putovanjima kroz Deželu.
Jer, tu su i sitne predrasude (s obje strane) kakvi smo to mi u zrcalu onih drugih, a Slovenci u tome često budu očešani kao tobožnje neljubazni (au contraire, ne znam npr. dekana nekog drugog fakulteta osim mariborskog koji bi po hotelima razvozio i ne tako važne goste fakulteta nakon večere koju je sam platio, kao što je on + što su i prepristojni u usporedbi npr. sa Austrijancima), sitne duše ili pak distancirani malograđani. A s druge strane tobožnji kmetovi, kako se kome našemu gosponu čovjeku s malom maturom iz Štakorovca ili Zmijavaca sprdne. Ima i u ovom postu podsmijavanja, ali neka se shvati kao dobronamjerno.
A kmetova glede, nemam ništa protiv da i kod nas ima više "kmečke pojedine" u mnogim restoranima i gostionicama, baš kao što ima u Ljubljani ili Celju. Započet ću zato gastronomski, slikama ljubavi koja ide kroz želudac. Repu i zelje molim, dajte i kod nas na menije, dragi ugostitelji - što fali?
Uostalom, kad jednom probaš zaseku, namaz od mljevenog špeka, to je to. Doručak šampiona.
Tako blizu a tako daleko
O (ne)sličnostima....Ugledati se na nekoga BTW ne znači pristati na kapitulaciju i ono dječje "moj tata je jači od tvog nanananana". Razlike mogu biti inspiracija.
Slovenija je mjesto gdje još pada snijeg kada dođe zima, za razliku od npr. ovdje, jedna stvar na koju naravno ne možemo utjecati lokalno. Zima je u Zagrebu postala tek period ružno-depresivnog polukišno-hladnjikavog vremena do dolaska proljeća. Počinju mi nedostajati one utješne, lijepe, bijele i sunčane, ledene zagrebačke zime iz djetinjstva, prekrivene snijegom škripavim pod nogama....evo Ljubljane od neki dan:
U Sloveniji npr. drže do zgodnog, dobro uzdržavanog dvorca na brdu.
Malo malo pa neki dvorčić, a ovako stari poput Celjskog dvorca ispod, kod nas u 70 % slučajeva izgledaju poput kamenih krljušti stare babe utonulih u vremensko propadanje.
Ljubljanski Grad na vrhu brda Laibaščani su dobro iskoristili za kulturna zbivanja, a utjecaj zagrebačkog Medvedgradskog fejkanja se vidi samo na jednoj problematično i prilično evidentno prije nepostojećoj četvrtastoj kuli (ne vidi se baš na slici), koja im je očito trebala za nešto, pa nadozidali ljudi.
ALI treba reći da Ljubljančani inače nemaju problema sa sitnim modifikacijama i interpolacijama u prostor, čak i najpovijesnijih dijelova grada i najstarijih crkava. I to ne odnedavno, već tradicionalno još od doba J. Plečnika s početka prošlog stoljeća. Koji je ne samo pred kraj karijere skoro srušio Ljubljanski Grad za novi divot-parlament Slovenije (da mu je prijedlog prošao), već je svud po centru par desetljeća haračio i iznova dizajnirao ulice, trgove, crkve i građevine, dodajući svašta novog na postojeće i tumbajući sve, uključujući i kud se po novom ulazi u crkvu. Tako je dizajnirao i nešto slično što ZG ima na Vukovarskoj, no ipak - jedinu meni znanu piramidu na nekoj srednjoeuropskoj gradskoj ulici u starom djelu grada. Iako gorljivi katolik, Plečnik nije odolio zavodljivom masonskom Zoisovom sirenskom zovu. No, inače na par mjesta u Ljubljani primjetih piramidalne građevin(ic)e. Fetišisti.
Na Plečnikovu knjižnicu mi, priznajem idu suze na usta. Samo mali pogled na dio:
Zagreb ima neboder na Trgu (na kojeg poluobrazovani klajnburgeri nepotrebno grintaju), koji vuče korijene od modernističkog neboderskog zdanja na istom mjestu. Ljubljančani su pak svoj Nebotičnik ostavili onakvim kakvim i jest bio kad je i kao modernističko remek djelo nastao. Uostalom, ulici daje i nekakav New-yorški štih...
Iako Plečnikova suluda snomorica o "katedrali slobode" na Ljubljanskom Gradu nije ostvarena, činjenica je da se rijetko vidi toliko golih komada (socrealističkih koka ili ne) na nečijem nacionalnom parlamentu, kao što se vidi na prihvaćenom Glanzovom predstavničkom domu
No da, Slovenija također ima i više nego lijepih/ljupkih starih građevina i gradskih trgova, poput Ljubljanskih....
Vidio sam svakakvih sveučilišnih zgrada, ova je u prve tri...
Celjskih trgova...
Mariborskih...
A i mnozi gradovi im žive na rijekama, za što je Zagreb zauvijek zakasnio....
U centru Ljubljane, osim pomalo nobl stava i dizajnerske odjeće na mladima i starima, te specijaliziranih mondenih dućančića za sve i svašta (posebno za čaj, posebno za med, posebno za sol i kakao...) - NEMA grafita. Nigdje na zidu nisam vidio one silne zagrebačke besprizorne črčke, koji kao znače nekakva slova ili nedefinirane "poruke" na engleskom.
Jedna od rijetkih slovenskih iznimaka koju sam našao je grafit u Celju, ali molim pogledati pobliže:
Ima li npr. i Torcida Škofja Loka? Armada Sevnica? Huncuti Polzela? Tko zna.
Humor.
Slaba točka Slovenaca. Dobro, i naša - nemojmo se samozavaravati. Ovako nešto glat bi prošlo i ođeka, a Stevo Cvikić bi pride čak i patio od zavisti što nije izmislio pandan Klobasekovom Pepiju. I da, R.I.P. Nela.
Slovenščina
Koliko god mislili da je, barem mi kajkavci, kužimo - ima tu zbunjujućih stvari. U Mariboru smo Najvoljenija i ja stali u čudu "a što sad" na znak: "Pozor - pogrezljivi valj." Pače, Huno-Hrvat mi je jednom mailao fotku Đapića na košarci, s tekstom evo to mi je prva asocijacija na izraz "pogrezljivi valj" . No, u Ljubljani se pak to isto (ali ipak jasnije) piše drugim riječima:
Što dovodi do pitanja regionalnih razlika. Više nego jedan Mariborčanin koje znam (s jednom gospođom i radim) mi se, osim što mi je rekao da je govor i narječje Ljubljane i Maribora "čist nekaj drugačno" (tukaj vs tlele) - ujedno i požalio da "sav novac ide u Ljubljanu". Naravno, ista pokvarena ploča kao i sa Splitom i Zagrebom. Izgleda da nema dovoljno male države na svijetu gdje se regije ne kolju, valjda se i u Liechensteinu na nož dočekuju Vadužani i Nendelčani.
Još o jeziku. Što bi prosječno perverznan muškarac iz Hrvatske koji nije vješt u slovenskom (usput Slovaci svoj jezik zovu slovenski, a slovenski zovu slovinski; neću ni ulaziti u užas prosječnog Amerikanca kada otkrije da još postoji i Slavonija, a da su svi Slaveni) mogao pomisliti kad pročita npr. "poročni šopki"?
dok Vanja uživa u dobrom društvu...
Ili zašto je Slovenija prije nas ušla u EU? Kako i ne bi - ima blaga na kile (i metre)!
Uostalom, nije bi bitno kojim jezikom pričaš u Sloveniji, reklame mogu biti i na bastardu raznih jezičnih utjecaja na plahi Prešernov izričaj, pa tako nastaju i čudovišni složenci poput
Miješano
U Sloveniji su već zabranili pušenje. Bio pušač ili ne, moram priznati da je ugodna promjena u kafiću namirisati koju vrstu čaja kuhaju ili jesu li upravo pečeni kroasani s marelicama ili čokoladom. Nije kraj svijeta izaći van i pušiti svoju ovisnost, iskreno rečeno. Probao sam, a bircevi i pubovi su začudo puni unatoč katastrofičnim prognozama. S tim da najokorjelije ovisnike Slovence baš briga je li vani pri tome i hladno - hrpimice sjede za vanjskim stolovima, makar i za mećave koja je upravo u tijeku.
Uglavnom, ovako će izgledati Zagreb slijedeće zime, pa proučite i pripremite toplu odjeću pri izlasku. Osim ako ovisnici ponovo ne izmigolje malju zakona, kako je to u nas običaj:
Ljubljana je i mjesto slavno po svom pica-bureku. Na burek se stavi sir i šunka s vrha. Strancima je to i zakon. Sumnjam i Ljubljančanima, obzirom na svu tu silnu ukusnu kmečku pojedinu, ali ipak, ovo je najslavniji picaburek u gradu, "Olimpija". Na internetu imaju i videozapise burek majstora kako plešu s tjesteninom u ruci. Nurejev je goli k.
Ima i Nob(e)l burek za istančanije ukuse
Najbolji ulični natpis na koji sam ikada naletio bio je u Celju, makar i ne bio izvorno njihov
Franc iz pretprošlog rata zapravo više nič ne "potrebuje", pa mu je vjerojatno svejedno i za ovu spomen ploču
U Sloveniji su imali i svoj mali, brzi i efikasni nedavniji rat. Kakav god da bio i što god se u njem desilo, makar i da su se "spretepli" s oklepnikima i to bez žrtava (i bacanje prethodno ispražnjene kantice sa zasekom na oklopnjak u prolazu se računa - pa što?)- eto odmah primjernog spomenika (piramidalnog, naravno  ). Učite se, domoljubi....
Kad smo već kod sličnih tema, na ovoj Ljubljanskoj ogradi su pištolji ili...?
Slovenci ipak prije svega vrijedno delajo. Tako još uvijek pale i peći u mističnom, u patinu i čađ utonulom Trbovlju ter prerađuju rude. Netko mi je rekao, nisam provjerio, da je najviši industrijski dimnjak u Europi upravo tamo, suspektno možda čak i ovaj
Uglavnom, to su neke od nabacanih impresija. Neću sad viceve o Austrijskim/EU parkiralištima za kraj, jer da budemo iskreni, u toj konstelaciji snaga i po istim kriterijima, mi smo možda navučeno jedva podzemna garaža.
|
