|
1972-2008
U biti nije Kruno, nego Bruno. Nas par frendova smo ga tako od milošte nazvali kada se znao praviti blesav/djetinjast, što je inače jako volio. Pa je Ugarin Igi rekao da mu baš paše nadimak "Kruno". Bio je i posredni akter nekih od pričica na ovom blogu, npr. za "Dream job" post, kao i rekreativni komentator. Moja zadnja prepiska uopće na ovom blogu bila je upravo sa Brunom i upravo oko njegovog unazad godinu dana aktiviranog hobija, motora (riječi "samoubilačke sprave" koju sam iskoristio će me proganjati dok je ovog bloga). Za koji sam mu sto i dva puta govorio da će zaglaviti, zapravo ne vjerujući, da će to biti i to tako brzo.
Na motoru je i poginuo ovaj vikend. Onom na kojem sjedi Princ Nasljednik u jednoj od bezbroj sličica lijevo u boxu.
Instant smrt. Drive-in smrt, rekao bi Hun, kad se sprdao s amerikancima.
U toj brzini ostavio je iza sebe ipak puno stvari koje će trajati dugo. Ne samo nas začuđene frendove koji smo planirali još koje desetljeće s istim dijeliti naše sitne gluposti, životne planove, slušati njegove savjete oko toga gdje je što jeftinije i na stotine rata kredita u čemu je bio majstor.
Nešto se stalno smrt šulja po ovom blogu. Tuđa smrt, pogotovo bliska smrt, potpaljuje i ona unutrašnja pitanja o vlastitoj smrtnosti i kako će izgledati "dan poslije", hoće li biti kao, ne znam, u pjesmi "Raspotočje gori". Obavijestiti najbliže ljude o nečijoj smrti je ono što sam smatrao najgorom stvari koju ću morati raditi u životu, gorom od biti egzekutorom smrtne kazne, a pokazalo se da to i jest jer sam spletom okolnosti to i morao raditi nakon što je na motoru u vječna lovišta odjahao Krunek. Uf......Barem pedeset puta bio sam na rubu suza, ali ispalo je da su se za mene u ovom trenutku isplakali svi ti mnozi koji zovu mobitelom i vrte ista pitanja u nevjerici.
S Krunom sam osobno skupio pozamašnu povijest od preko trideset godina i hrpu čudnih fotografija iz djetinjstva. U svim tim pauzama i resurekcijama našeg neobičnog prijateljstva (jer od svega je najmanje bio standardan građanin) uspio sam s istim i popušiti prvu cigaretu, popiti prvi alkohol i bariti prve Njemice na moru s nevjerojatnom rečenicom za upucavanje "Eric Kästneeer" (tad smo znali jako malo njemačkog, osim "aussweiss" i "halt"). No jedno sam ja i svi iz našeg prijateljskog kruga.
Ostavio je, nažalost, osim svih neriješenih životnih situacija u kojima smo do grla svi - i suprugu i troje malene dječice, kojima smo poneki od nas i bili kumovi. Uostalom, kako vrijeme teče i svi postadosmo sredovječne prdonje, skupilo se unakrsnih kumovanja. Jedno od njih je i moje kumče, mala Lorenica, krasni anđeo koji nažalost ne hoda, s naočalicama, inače i Bruninim trademarkom koji će eto ostati kad ga budem u toj dječici pokušao detektirati dok porastu.
Kada malo pomislim, bio je svojevrsni spiritus movens našeg učmalog društvanceta njurgajući kako se slabo družimo, posjećujemo i imamo uobičajene muške rituale krda. Da sam znao da će se zbog toga otvoriti moto-svijetu, koži, kacigama i prišivkama, alkoholu i vožnji, osobno bih ga gnjavio svaki drugi dan da radimo sve što mi se nije dalo. Ne znam, da idemo na svaki Slaven Belupo-Dinamo sa ostalih stotinjak dokoličara-kibicera, svaku priglupu kino-komediju, radio bih roštilje u svom donjogradskom dvorištu ili bih starce tjerao s vikendice radi istog. Vodio bih ga i na Gang of four ovaj vikend, sve one bandove koje sam slušao a on i nije, pa je zbog društva ipak išao i bio vođa slam dancea na koncertima. Samo da ne pogine tako kako jest. Fucking bespotrebno. Čak i bez logičnog razloga. Misteriozno, kakav je zapravo i bio, sa svojih stotinu lica, ali nijednim zloćudnim.
Već vidim da će mi nedostajati njegova djetinjastost, glas koji je nekad i namjerno iskrivljavao obzirom koliko smo ga puno imitirali i ta će iskrivljenost vječno ostati njegov najprepoznatljiviji brand u našem za jednog člana, prerano osiromašenom ljudskom krugu.
Kao što rekoh, iza Krune je ostalo svašta nedorečenog. Između ostalog i troje malene dječice. Ako itko misli da može pomoći, nemam trenutno pametnijeg načina nego staviti klišeizirani žiro račun
Sandra Herendić , Zagreb, Zagrebačka banka; 2360000-3214877095
Znam da ćeš mi nedostajati i sve više, bedak, kad skužim da me nisi nazvao dva tjedna i počnem razmišljati o brisanju tvog broja iz imenika mobitela. Ali ću te pamtiti sa svim tim grimasama i koliko god mi fotografije i sjećanja dozvole, razvučenim osmjehom na licu. Dok ja, evo, u PM, sad i cmizdrim suze ravno na tipkovnicu....
|
