Cheesteeleeshte

Jedva dvogodišnji prvorođenac osmislio je svoj alter-ego. Ovih dana spominje ga svaki drugi puta naizmjenično sa svojim pravim imenom i prezimenom. Sjećam se kada se Kopča u jednom časopisu, pozirajući kao intervjuirani građanin, lažno predstavio kao, mislim - Mirko Tartaglia.

Elem,
/prekinuvši nas usred razgovora, kao i uvijek/
"Ja se zovem Egon Stepina"
Mi: "O čemu ti...koji Egon?"
"Stepina"
Mi: "Ma, kako se ti zoveš?"
"Egon Stepina"
Mi: "tko ti je to rekao?"
"Saša"
Mi: "Koji Saša? Stepinac?"
"Nee. Stepina"

U jaslicama nema niti jedan Egon, Saša ili Stepinac, a Stepina ni ne postoji u telefonskom imeniku. Niti su, barem koliko znamo, teta ili bake/dede takve spominjali.

Naš mali Egon se unatoč tome, očito već nekoliko dana odlično zabavlja uz imaginarnog buraza Sašu.
Možda je to i onaj kog je na moru stalno zvao na stari fotić.....


Razlog ovog upisa je da sam, kako se osobno ne sjećam ičega kada sam imao dvije godine i njegov mi je duhovni svijet nedokučiv, možda malo i ljubomoran na sva ta bogatstva.