|
Nisam dugo ništa zapisao, melju obaveze, ali i kućna mala klinika predvođena odabranicom srca s (četvrti puta u par godina) iščašenim ramenom i Princom koji jednostavno pokupi svaki virus sa ceste. Life is a bitch and then you die.
Al dobro... more je još daleko pa će bit vremena i za morske jadikovke. Još uvijek sam u ZG i umjesto morskom stajaćicom, tu i tamo se relaksiram u nekom društvu.
E sad... svi sigurno imaju barem jednog frenda Nagovarača. OK, nagovarati nekoga na nešto od čega osobno, ako već ne obojica, imate koristi - ali Nagovarači o kojima pričam obično nemaju nikakve opipljive koristi od toga da se i ti olešiš s njima, plešeš na svadbi, najedeš ili odeš kuda te upute - ali svejedno oni žele da baš to napraviš. Mislim, to ne znači da svi mi ponekad skliznemo u kožu Nagovarača na neki drek.
Pij
Koliko puta sam puta za stol dobivao pive koje nisam želio, ili bi mi sudrug s kojim sam izašao van, puhajući mi srdačno i konspirativno alkoholne pare u uho i grleći me, nagovarao "pij, ma daaj, još jednu, evo još jednu malu"  . Koliko puta sam samo, kao pravi domobran Jambrek, popustio. Mislim, ne libim se popiti alkohol niti se gnušam istog, ali iz principa mi nije jasno koja je njemu korist da se i ja napijem ili pijem koliko i on i istom brzinom? Tu računam i sve rodbine i ugošćavanja i svinjokolje i sve prigode gdje se obično čuje:
"Tu se niš' ne pije, tu se samo razgovara"
"Zakaj cjevčiš tu pivu, daj dovrši da zavrtimo novu rundu"
"Zašto mala piva/mali pelin, pa nisi pola čovjeka"
"Za mene jednu odraslu, za njega onda dječju kad neće normalnu"
"Ajmo naiskap, što si stao na pol čašice"
"Evo još samo jedna putna"
Ma uživajte ljudi, budite križanci Vikinga i engleskog navijača, budite "muško", whatever, zabavljajte se - to je sve fajn, ali zakaj se ja, koji baš i nisam baždaren, moram onda, kao kad sam nekoliko puta bio nagovoren, vući četveronoške po cesti, sramotiti po ulici, rigati i klatariti se. Što ne mogu izbjeći. Zašto je njima tek tada duša na mjestu?
Ostanite još malo
To često čujem na kućnim sjedeljkama. "Kaj već idete?!" Pa tek smo se opustili?.. I u najboljem i najduhovitijem društvu dođe vrijeme kad iz nekog razloga zaželiš ići. E onda počne domaćinsko nagovaranje (mi pak, na vlastitu sramotu, s olakšanjem nosimo kapute i otvaramo vrata  čim netko spomene da bi možda išao ). Nema veze što smo na kauču od popodne i što već kukuriču pijetli i što su sve teme, koje obuhvaćaju hrvatsko izdanje Wikipedije, iscrpljene. "Evo još malo, niste vidjeli DVD s vjenčanja, još putnu.... Sjednite, pa sutra se ne radi..." Posjedovanje malog djeteta mogao bi biti idealan lijek protiv toga, izvučeš se na klinca. Ali po onima koji imaju stariju djecu vidim da brzo to zanemare & očekuju od tebe isti standard. I prije nego Princ naraste.
"Dođite na Novu godinu, pa može klinac spavati i kod nas. Slabo spava u tuđem okruženju i još uvijek cica? Ma zaspaće on, vidjet ćete. A i suprugica ga može podojiti kad god zaželi". Super hvala, provod iz snova, da iznovogodišnje buke i dima osluškujemo zvukove iz sobe negdje na kraju hodnika, a ujutro kad se probudi, skakućemo oko njega & njegovih potreba bez da smo sklopili oči te noći.
Ali nema veze, bitno je da "dođemo". Da se "malo opustimo". "Pa to vam i treba".
Ili nezgoda kad si negdje vani i imaš frenda s autom. Ali koji bi još ostao. Dok sam bio mlađi, to je bila gnjavaža. Ili je u disku blok njemu dobre glazbe koji počinje tek iza dva ili je neka intriga s nekom "koja ga gleda" a on nikako da se odluči zbariti. Ili mu je baš generalno super i ostao bi još usred nedođije bez tramvaja, busa i općenito civilizacije.
Jedi
To su obično starci i rodbina. Nikad dovoljno sigurni da si jeo u skladu s njihovim postavljenim standardima.
"Pa dajte si prigrizite. Sad ste jeli doma? Ma dajte, pa mama je sad skuhala friško. Pa probajte. Pa dajte. "
Ili tete i kume koje panično s kuhinjskih vrata iza kojih se još uvijek vije gusti dim beskonačnog kuhanja hrane koje je još u toku, mašu rukama i upozoravaju:
"Ječte deca, ječte, zakaj se sramite?!"
A obično cijelo vrijeme i ostanu iza tih vrata, jer forma ipak preteže sadržaj zajedničkog druženja.
Ili oni domaćini koji natrpaju stol i onda motre jesi li odmah navalio. Ako nisi, nešto nije u redu, možda bi nešto drugo, imamo drugi sir, one fine nareske, možemo nešto ispeći, sok gazirani negazirani plavi crveni voćni kavu čaj mineralnu - samo recite, recite, ne sramite se, ma ne ne nije problem.
Ma sjedi čovječe da pričamo ako smo se već doteglili u goste! Siti smo i napojeni argument, u redu smo - uglavnom ne pale. Dok ne probaš sve.
Pleši
Obično na svadbama. Tete i kume koje nikad u životu nisi vidio ("kak se ne sjećaš tete Štefice, pa ona te čuvala dok si bio dijete?")
"Pa zašto vi mladi ne plešete?" ili varijanta "Pa jedini ne plešete, a tako ste lijepi par"
Ili te krenu učiti dvokorak.
"Opusti se, samo prati moje noge". A ostatak rodbine škica iza cvjetnih aranžmana i ima zagarantiranu zabavu, naravno.
Ili na konferencijama, kad bude završna večera i alkohol uzme danak, pa te šefovi, kolege i poslovni partneri uzmu vući na ples ili ispitivati slična pitanja. Uredski neurotici pušteni s lanca mogu biti jednako uporni.
Odite tamo i tamo
To su oni koji žive od pozitivnih odjeka svojih dobrih djela, nakon što ti udijele savjet da je tamo i tamo jeftinije, bolje, zabavnije i dr. Imaju sve obavijesti, brojeve telefona. "Odite si tamo, stvarno je super". "Jeste bili? Zašto niste? Stvarno odite. Možemo i zajedno drugi vikend da vidite. Ne ozbiljno, nije nam problem. Morate otići tamo".
I po vlastitom primjeru povremenog nagovarača ali i nagovaračke žrtve, znam koliko su zapravo te stvari kontraproduktivne. Ali, ko što rekoh - life is a bitch.
|
