< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ostali malo manje posebni ljudi...
.. Šaška... – predobra cura... kako ju od milja zovemo ¨naša psihijatrica ¨... daje savijete...
...najbolje... <3 ...( nažalost više nejde s nama u razred ) ... = ( ...
...Shteka...ili Antonija... jedna fensi-šmeni cura... ha ha ha ...lol...
..ide s menom u raz. .... nismo si baš više toliko dobre kao na početku...ali...
...eto... dobre smo si...<3
..Dragana... – jako poštena osoba... uvijek pomaže pod testova...ili ispitivanjima....
... veoma draga.... <3
...Petra... – bila mi je najvažnija osoba... ali malo su nas škole udaljile...
...ali i dalje smo se super... jako ju volim... i ponekad mi fali njen zagrljaj..... <3...
..p.s... ima pirsa.... = ) ...
..Lidija i Tena ... – e te ženske su takav smeh... pričamo svako jutro viceve...
...odlikašice u školi... i jako se vole smijati... = ) ..
....mislim da bi bilo dovoljno frendova...
Ako bi svi moji prijatelji skočili s mosta, ja ne bih skočila s njima, bila bih dolje da ih uhvatim!!
MALENA
MALENA NOĆAS SRUŠIO SE SVIJET,
MALENA SVE JE TAKO GLUPO BEZ TEBE,
SAD KAD JE STVARNO KRAJ
BOŽE SNAGE MI DAJ SAMO DA PROĐE OVA NOĆ,
TAKO PROKLETO SAM,
ČEKAM NOVI DAN,
PRVI ČETVRTAK BEZ TEBE
MALENA ODUVIJEK SI ZNALA TKO SAM JA,
MALENA NE MOGU JA BEZ SVOJIH OBLAKA,
SAD SVE SU ISTE KO TI I SVE SE SMIJU KO TI,
TAKO SU LIJEPE SAMO DA ZNAŠ
I SVE ME LJUBE KO TI I SVE MI LAŽU KO TI
A SVE SU MOJE A OPET SAM SAM
MALENA KAKO ĆU BEZ TEBE SUTRA,
MALENA FALIT ĆE MI S TOBOM JUTRA,
IMA DRUGIH IMA BOLJIH
ALI NEBO ZNA SAMO TI SI MOJA MALENA
MALENA NOĆAS SRUŠIO SE SVIJET,
MALENA SVE JE TAKO GLUPO BEZ TEBE.
SAD KAD JE STVARNO KRAJ,
BOŽE SNAGE MI DAJ SAMO DA PROĐE OVA NOĆ,
TAKO PROKLETO SAM ČEKAM NOVI DAN,
PRVI ČETVRTAK BEZ TEBE
MALENA KAKO ĆU BEZ TEBE SUTRA,
MALENA FALIT ĆE MI S TOBOM JUTRA,
IMA DRUGIH IMA BOLJIH ALI NEBO ZNA
SAMO TI SI MOJA
MALENA KAKO ĆU BEZ TEBE SUTRA,
MALENA FALIT ĆE MI S TOBOM JUTRA,
IMA DRUGIH IMA BOLJIH ALI NEBO ZNA
SAMO TI SI MOJA
MALENA KAKO ĆU BEZ TEBE SUTRA,
MALENA FALIT ĆE MI S TOBOM JUTRA,
IMA DRUGIH IMA BOLJIH ALI NEBO ZNA
SAMO TI SI MOJA MALENA
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje 2.5.
....voljela bih biti kao ptica....da slobodno letim svuda....
...da me nitko ne ispituje ništa, da ne odgovaram za nekog.... da sam jednostavno slobodna......u ovom svijetu u kojem živim ...ima previše mržnje, laži i licemjerja... to mi je nešto najgroznije...odrastam u veoma lažljivom svijetu...a ako je nešto uistinu lažljivo, na nesreću uopće ne treba dugo čekati, ona tada dolazi sama...voljela bih da se nikada ne zaljubim..više...da nema više laži....da se uvijek svima sve vjeruje...
...da sa lažima ne povrijeđujemo drage ljude...nekim ljudima je laž kao kisik... ne može živjeti bez toga... neke određene osobe mene sve više nerviraju sa tim svojim lažima...čak ako ja njih uhvatim i imam dokaz da sam u pravu.... i dalje me gleda u oči i tvrdi mi suprotno....gleda me u oči i pretvara se da je sve u najboljem redu....ali ne nije...kod mene nije......ne mogu se pomiriti sa time da meni ¨bivša najbolja prijeteljica¨ zabija nož u leđa... iako ja znam da istinu...ne mogu se prestati ne družiti s njom...previše mi je stalo do nje....ali nešto moram učiniti.... jer njezino ponašanje.... njezino preokretanje s očima.... njezine laži i igrice ja ne mislim više slušati i igrati..u zadnje vrijeme mi je počela sve više stvari predbacivati....da ja uvijek moram biti u središtu pozornosti...da ću učiniti sve da budem u središtu.....što me najviše pogodilo...jer sam sramežljiva....da mi govori da ja nju na uzici vodim kao psa... na što sam se ja namijala i upitala ju o čemu ona priča....da bi ona meni rekla da tko sam ja...šta si ja umišljam...i sljedeći tjedan sam joj se pokoravala jer sam izgubila sve u sebi i razmišljala dali je zbilja problem u meni...i opet je bilo sve ok...ali opet...to nisam bila ja... nije to bilo to... ono nešto što smo imale....nije bilo.... jednostavno ne vjerujem u nešto... bilo ja super...naš smijeh...naša druženja... grljenja...tepanja... zvanja samo da se čujemo iako samo se vidjele prije par minuta... kao neki ljubavni par... i onda...
...jedna djevojka koja misli da može sve... samo zatreperi sa svojim okicama i sve je tu... i bio je kraj... nema više ničega.... nema nje...
..nema poziva, smijeha...grljenja...nema...sve je otišlo...ostala sam sama... kao i uvijek..... ali možda je i tako bolje... jer naposljetku...
....ja nisam ničija marioneta....
Jeste li ikad obožavali nekog do te razine,da kad bi i samo pomislili na njega, dan bi bio savršen?
Kad bi vas pogledao, sunce bi sjalo, kad bi vam izgovorio ime, sve oko vas bi nestalo...
Jeste li ikad voljeli nekog toliko da kad je u vašoj blizini, jednostavno zaboravite disati?
Samo se zagledate u njegove oći i vrijeme stane...
Kad vas dodirne tijelo poludi, glava ne funkcionira...
Je li vam ikad bilo do nekoga toliko stalo da biste učinila sve, ali baš sve za njega...
I jeste li ikada bili u situaciji da je ta osoba zadnja osoba na svijetu do koje vam smije biti tako stalo?
Ja jesam...=(
...učinila sam to.... i šta sad..... ništa....moram se pomiriti sa činjenicom da mora izači iz mojih misli...moram se jače truditi... jer ovo moje ponašanje nepodnošljivo je...sama sebi u nekim situacijam nisam posve jasna.... kao da to više nisam ja... pretvaram se u neku drugu osobu... koju ja ne poznam... i to radi nekog dečka... pa to je grozno.... moja jedina želja je u životu bila da uvijek budem ja...da se ni zbog kog ne mjenjam...
...a evo me gdje sam... promjenila sam se toliko da samu sebe ne prepoznajem...u školi sam toliko popustila....sa roditeljima ne komuniciram kao prije... kao da više nema mjesta za mene ovdje...tako grozno se osjećam.... i toliko... usamljeno... da ne znam...šta da radim sa sobom....kako da se postavim prema nekoj situaciji... kako da odreagiram a da samu sebe ne začudim što sam sad to rekla...ja znam da se trudim.. najviše radi prijatelja...da me ne ispitivaju...jer bi se još više povukla...
...ali moram se truditi više... a najviše se moram potruditi oko škole... da si to riješim i da nejdem ni na jedan popravni... da mogu uživati u ljetu...ako ću moći uživati misleći da ne mislim na njega...
...znaju li svi ljudi na ovom svijetu kamo pripadaju...hmm...
...čak i ako netko to zbilja zna... to mu je u srcu... ali zašto se onda ne pobrinu za to....za to što im pripada...da bude njihovo...
*..ostale su prazne slike..ostale su slatke uspomene..ostao si ti u njima..ostao si ti u meni..*