Vrijeme za promjene

Nema ništa ružnije nego kad visiš po vani, vučeš se po bircevima s frendom, smišljaš gdje bi mogo' nakon toga, a sve samo zato jer ti se neda baš ić doma. Sjedimo u bircu u kojem smo sjedili već 100 puta, naslonjeni na isti šank ili stol, vrtimo po glavi sve moguće opcije, i naravno, ništa ne pada na pamet. Ma prava istina je da već unaprijed znaš kako neš' ništa novog smislit jer ste ovako razbijali glavu već stotinu puta do sada, uzalud. Na kraju nevoljko ipak ideš doma.

Doma je puna kuća. Stara vrišti nad sestrom koja pak lije suze nad knjigom iz matematike, stari šalje sve redom u pičku materinu jer ne čuje televiziju na kojoj neki lik sere o tko zna kojoj prijevari u državi, veš mašina koja je već odavno trebala bit na servisu užasno lupa uz centrifugu dok je starija sestra pokušava zadržati da ne odšeta makar onoliko koliko je cijev duga. Naravno, ne uspijeva, jer mašina ima 100 konja i skače poput razjarenog bika, te čupa cijev i u čas posla natopi 2 prsta vode po podu. Stari je totalno van sebe. Dere se toliko da mu slina šprica iz usta po sestri, pa i po podu gdje već i onako sve pliva. Uto voda nekako pronalazi put do električnih instalacija i sklopka izbacuje te ostavlja čitav stan u mraku. Stari poruši nekoliko bogova HEPu, pa i samom bogu na neku foru. Onako bijesan krene prema osiguračima, oklizne se na mokrom podu, poleti, i trticom pogađa valjda najtvrđu pločicu i pritom zagrize jezik gotovo ga prepolovivši.

Sada je svima jasno zašto mi se nije dalo kući. Zato jer da stojim na vagi mogao bih pratit na kazaljki kako mi raste čir u želucu. Kako bi samo bilo lijepo kada bih imao svoj stan, namješten od moje ruke, sa pivama u frižideru, i vajd skrin te-veom. E takvom stanu bi se bio gušt vraćat. Čak štoviše, trebao bi postojati jeben razlog da me iščupate iz stana. A i kad bi otišao, jedva bih čekao vrtati se.

Moj stari dizajn me lagano počeo odbijati. Za ne pisanje sam krivio inspiraciju, hladnoću, pa čak i susjedovog psa koji nikako da začepi, pas mu mater. Međutim, nakon duboke analize zaključio sam da se moj stari blog pretvorio u nešto što me odbija, umjesto da me privlači.

Iz tog razloga sam u roku odmah sastavio jednostavan dizajn koji sadrži sve ono što me privlači i veseli. Recimo da je ovo tek beta faza. Težim jednostavnosti, al opet nisam zadovoljan nekim detaljima. Ruku na srce, ko jebe detalje kad me ova nagnuta u sredini slike gleda ovakvim...... pogledom. Ma ima sad da pišem svaki dan! A ima i da se vi vraćate, jer nije da gleda samo mene :)

Neka se ne uvrijede nestali na Halovoj njušilici. Skinuo sam one koji se nalaze na blogbusters listi alternative naslovnici. U zadnje vrijeme često visim tamo pa vas tako imam na oku. I ne, nije reklama jer nema linka (beeeelj đezi :)

Idem sad,
Tejk ker svi