Ovo je jednostavno must see stvar. Pišao sam od smijeha, a garantiram da će te i vi. Malo će bit bed ako nemate DSL, al isplati se pričekat. Definitivno.
Nitko mi se nije zamjerio. Majkemi. Nemam ništa protiv susjeda u većini slučajeva, osim kada se radi o situacijama opisanim u postu niže, i još možda ponekim:)
Susjede je u pravilo dobro imati. Pogotovo ako ste kompatibilni. Sjetimo se sitnica poput onih klasičnih filmskih, kada vam ponestane šećera pa se spustite kat niže gdje vam vrata otvori sisata plavuša u prozirnoj spavaćici, sva sretna što vam može dati. Šećera, jeli. Moramo spomenuti i one dobrosusjedske kave, pa možda i situacije kada vam pričuvaju papigicu ili vašu malu mačkicu dok negdje putujete za vikend.
No postoji i bezbroj situacija kada biste htjeli da stanujete usred neke pripizdine u šumi koju su i oni najmaštovitiji u pričama preskočili, samo da ne vidite te iritantne susjedske njuške. Mene osobno susjedi najviše muče ujutro. Jedan sam od onih koji se ne bude prepuni dobre volje i optimizma. Mamuran sam, sjeban sam, sav nikakav, neopran, nepočešljan (ma zamisli), smrdim, i općenito sam u debelom kurcu, sve dok ne prođe ta jutarnja ceremonija koja uključuje tuširanje, doručkovanje, kafenisanje, drkicu.... itd. E sad, problem se pojavljuje u trenutku kada shvatiš da doručak ne može biti svjež ako prije toga ne posjetiš lokalnu trgovinu i pekaru.
Upravo taj odlazak u trgovinu redovito sjebe čitav proces razbuđivanja. Ne čini li vam se izlazak iz kuće u to doba apsolutno neprihvatljivim? Mislim, u kojoj je to točki evolucije i narodnih običaja postalo normalno da se u toj nadasve osjetljivoj fazi razbuđivanja mora izaći van, među ljude, pribaviti namirnice, i onda se vratit kući, pa nastaviti sa doručkom, kavom.... Ne, ne, i ne! To nikako ne može biti dobro za psihičko zdravlje ljudi. Jednoga dana će nas to koštati samog opstanka.
No dobro. Ustao sam se, umio, podapro, i sad onako polu-mamuran, polu-sjeban, polu-nikakav, polu-nadrkan krenem u taj fakin dućan. Zastanem pred izlaznim vratima osluškujući hodnik. Ljudski kontakt je zadnje što mi treba u ovakvom stanju. Zrak se čini čist, duboko udahnem i otvorim vrata. Upravo u tom trenutku vrata otvara i susjed koji se ustao valjda već oko 4 ujutro i sad puca od dobre volje kao da je jučer u najmanju ruku dobio jack pot na Bingu, i još uz to noć proveo u društvu dvije mlade sisate blizanke. - Ooooooo, dobro jutro suseeed! Kako smo jutrooos....
A u pičku materinu. Iz petnih žila natežem nekakav jadan polu smiješak i natjeram se pustit glas.
- Khm, khm.. jutro i vama. Dobro je, ide.... - Ahhhh daaa.... Lako je vama mladima. Na vama svijet ostaje! Al neka, neka. Imali smo i mi svoje vrijeme!!! Eeeee da.
O bože. Samo ne “lako-vama-vi-ste-mladi“ spika. Uostalom, svatko sa imalo mozga bi skužio koji je od nas dvoje trenutno u kurcu. I o kakvoj mladosti on to priča? Oću to i u četrdestima slušat? - Nego, sused, mislite li da će kiša danas? Nešto se sivi vani. Sinoć su na prognozi rekli....
Ovo je najgori dan u mom životu. Ako ikad stignem do marketa kupit ću otrova za miševe i zamiješat si ga u kakao. Prodaju li uopće otrov za miševe u marketu? Možda je ovo dobra prilika da pozovem i susjeda na kavu? Hmm... Razmišljam koliko bi mu ljudi plakalo na pogrebu. - E pa ugodan vam dan sused! Vrijeme je, znate...
To! Ipak neću morat postat bezobrazan! - .... žena me čeka u gradu. Vozim je u Getro. Ah, te žene. Znat ćete i vi kako je to jedan dan.
Kroz glavu mi prolazi kako će jedan dan moja žena biti ta koja će ići po kruh i mlijeko ujutro. - E pa, svako dobro sused!
Napokon završi, i pritom me zavalja svojom zidarskom rukom po ramenu takvom jačinom da me skoro prekopizdio na stepenište, pred očima mi zasvjetlucalo kao da gledam u novi VIPov logo. Nakon par sekundi dođem sebi, i nastavim prema jebenoj pekari.
Nedaj bože da jutros radi ona glupača od jučer. Danas nisam potpuno uračunljiv.
Znate što me fascinira? Zašto su susjedi toliko radoznali??? Vi koji živite u stambenim zgradama definitivno znate o čemu pričam.
Postoje ljudi kojima ništa u zgradi ne promiče mada su konstantno zabarikadirani iza 6 brava i iza debelih spuštenih roletni. Većinom su to stariji ljudi koji žive sa 6 do 10 mačaka, no to nije nužno i pravilo. Mačke su vrlo špijun-frendli životinje jer su tihe i imaju savršeni sluh. Savršen, skoro koliko i gazdaričin. Nema te životinje koja može nadjebat sluh radoznale susjede.
Takvi ljudi barataju zapanjujuće bogatom i točnom bazom podataka svega što se događa u cijeloj zgradi. Ako Marko na trećem katu ima curu koja kući odlazi noću u tri sata, budite sigurni da ona zna. I ne samo to, nego zna i koji auto mala vozi, te u kojem smjeru odlazi. Nakon treće noći već po zvuku motora prepoznaje pridošlicu, i brzinom munje trči u hodnik poput gazele preskačući štake i ostala hodajuća pomagala, ne bi li uhvatila prvi red pred špijunkom na ulaznim vratima makar dvije minute prije nego što se ova uspne stepenicama. Ok, zanima te, znatiželjna si, al' čemu žurba??? Što možeš propustiti? Se možda u špijunki vrte reklame prije glavne atrakcije? Čemu jebena žurba?
I evo je! Uspinje se stepenicama! Tu je!!!! Babi srce gotovo iskače od uzbuđenja! Mala prolazi tik ispred vrata držeći se za rukohvat. Sada ima pogled na čisti profil! Nastavlja hodati i zakoračuje na novi set stepenica, i sad se udaljava okrenuta leđima. Kako uzbudljivo jebote! Još nekoliko koraka... Sve što sada vidi su samo noge! Još malo!!!
I nestaje.
Otišla je kat više.
Baba još koji trenutak promatra prazan hodnik i osluškuje korake, sve dok se atumatska svjetla ne ugase. Napokon odmiče oko od vrata, i kima glavom mrmljajući sebi u facu nešto u stilu “Prljava kurbetina“. Pušta zaštitni limić da padne preko špijunke i šepajući napusti hodnik.
Sjeda natrag na ofucanu fotelju pod kariranu dekicu, i dok joj čopor mačaka skače u krilo razmišlja kakve grozote sada rade tamo gore. Istovremeno puca od zavisti jer baba Mira ima ulazna vrata točno preko puta tog legla pornografije, droge, i općeg kriminala svake vrste.
Naravno, sve ovo ne mogu znati kao činjenicu, ali upravo takav osjećaj imam kada prolazim hodnicima zgrada dok te streljaju pogledom sa svih strana. Čemu ta radoznalost? I kako im se samo da zajebavat? Ja kad se zavaljam pred televiziju ne mrdam pa sve i da bombe po hodniku padaju. Čak se ne ustajem ukoliko mi na vrata ne zvone minimalno 3 puta. Pogotovo sad kad ove maškare navale. Ako me neko stvarno treba, zvat će na mobitel. Svi ostali, fak of..
Prošlo ljeto sam proveo prilično radno. Posao kojim se bavim uključuje i rad unutar stanova i kuća, pa smo tako jednom prilikom na poziv starog nonića došli izvidit njegovu situaciju. Dok nas je provodio po kući objašnjavajući što je zamislio, došli smo i do spavaće sobe. I slušam ja sad njegove zamisli paralelno razmišljajući kako najbolje plan sprovesti u praksu, kad osjetim kako me kolega laktom pogodi u rebra, i očima mi da mot prema krevetu. Okrenem se, i u trenutku ostanem bez daha, riječi, nepokretan, u čudu...
U životu sam prošao kroz nemali broj kuća i stanova. Jedno vrijeme sam i nekretnine prodavao pa slobodno mogu reći da sam vidio sve, ili barem skoro sve. Ne ne i ovo. Na ovo me ništa nije moglo pripremiti.
Frajer u spavaćoj sobi, tik pored uzglavlja kreveta ima instaliranu WC školjku! Fully functional, sa vodokotlićem i sve! Nevjerojatan prizor. Školjka je toliko blizu jastuka da ne možeš ni posteljinu razvući kako treba, jer smeta.
Pokušavao sam se skulirat da ne dovodim čovjeka u nepotrebnu neugodnost, jer kad on već ne komentira, ne bi baš bilo u redu da ga svojim “jebote-koji-je-ovo-kurac“ pogledom prisiljavam da priča o svom fetišu. I sad, gledam ja taj bračni krevet, sa jedne strane školjka, sa druge noćni ormarić, i polako uviđam sve prednosti takvog rasporeda :)
Školjka uz krevet je ogroman plus kad dođe do noćnog pišanja. Nema više tapkanja u mraku za izgubljenim šlapama, dovoljno se pridignut na koljena i popišat se iz kreveta. Isto tako, dušu dalo za subotnje večeri kada se kući vratite pijani ko stoka. Riganje više nije problem. Čak štoviše, gotovo da je i gušt rigat kad vam je školjka pod nosom.
Uz sve to, ako noću ožednite, dovoljno je pružit ruku, pustit vodu, i napunit čašu. U vrućim ljetnim danima rashladite glavu, a najbolje od svega je što nonić svako večer može odložit zube u čistu vodu.
Sudeći po školjci, očekivao sam da će bakica bit nepokretna, ali vraga, bakica je živahna ko vjeverica. Divno je zamisliti kako usred noći djedica opkoračuje bakicu, prebacuje se preko nje, podiže dasku, i piša, dok sitne kapljice štrcaju njoj po licu i jastuku. Mmmmm.
I onda još kad potegne vodu.... ma divota.
Matko, evo ti ideja! Ovako ti se cure mogu popišat doslovno odmah nakon seksa, pa nema šanse za bilo kakvu trudnoću.
Gledam ja danas rukomet, kad odjednom na parteru sa strane registriram poznato lice. Serem, naravno. Pogled mi se zapravo prilijepio za par sisa, a facu nisam stigo promotrit jerbo je kurvin sin od režisera za nepune 2 sekunde prebacio kadar na onog panjinu Dominikovića. Volio bih živjeti u uvjerenju kako sam ostao totalno flegmatičan na taj kratki fleš, al na neku foru me skužila sestra, i pritom se grohotom nasmijala. A nisam bio ni blizu njene vizualne putanje. Mora da me odao taj moj vrlo diskretan skok sa stolice i potiši “Jebotekojesise!“ usklik. Kaže ona to ti je Stefani Hohnjec.
Moja sestra, očito motivirana neznatnim znakovima mog minimalnog interesa za dotičnu Stefani, nadoda kako je to bivša mis sporta i kako sad planira smanjiti sise. Zadovoljan dodatnim informacijama koje ću kasnije upotrijebiti na Googleu kao keywords, popuštam stisak oko njenog vrata i vraćam se na svoju stolicu i dalje hineći nezainteresiranost. Tek onda mi do glave dođe ta nebuloza o smanjivanju sisa te priupitah seku, koja očito ne propušta niti jedan Red Carpet, zašto bi pobogu neko želio smanjit takve sise??? Kaže ona, masirajući svoj vrat i još uvijek jedva dolazeći do daha, kako nije sigurna, ali da dotična navodno ima problema sa kičmom.
Hah! Zdravstveni razlog. Najstarija fora u knjizi kompleksa. Evo najboljeg primjera: Nos.
Znam brdo cura koje nisu bile zadovoljne izgledom svog nosa pa dogovorile operaciju, a okolo prodavale fore kako šatro imaju gadnih problema s disanjem. Neke su čak prodavale foru kako ne mogu noću zaspat jerbo im nos zvuči ko duhački orkestar, i proizvodi takve zvukove da se kvartovski miševi okupljaju oko kreveta.
Zašto je bed reći ljudima kako nisi zadovoljan svojom njonjom i da zato ideš pod nož? Reci svrbi me par milja kuna u džepu i idem mesaru u nadi da mi promjeni odraz u zrcalu, po mogućnosti na bolje. Imaš para, imaš želju, sve super. Ja ću te prvi podržat, al nemoj mi prodavat priče kako imaš zdravstvenih problema. Zanimljivo je to kako uvijek one najiskomplekisranije imaju tegobe.
Ista stvar je i sa sisama. Cure dobiju neku godinicu, sisa više ne stoji kao što je stajala sa 18, i odjednom treba to smanjit jer kičma užasno pati. Uostalom, zašto misle da je jedino rješenje smanjivanje sisa? Koji kurac ne pojačaju kičmu na primjer? Ne pitajte me kako, al sigurno postoji način.
Smanjivat sisu ispod petice je grijeh božji. Svakom kirurgu koji pristane na takav zahvat treba odrezat jaja jerbo tim činom priznaje da nije pravo muško, i sramota je za moj rod općenito. Umjesto da je trošio dragocjeno vrijeme učeći kako odstranit sisu, mogo je svoj trud uložit u otkrivanje alternativnih načina očuvanja istih.
Nema ništa ružnije nego kad visiš po vani, vučeš se po bircevima s frendom, smišljaš gdje bi mogo' nakon toga, a sve samo zato jer ti se neda baš ić doma. Sjedimo u bircu u kojem smo sjedili već 100 puta, naslonjeni na isti šank ili stol, vrtimo po glavi sve moguće opcije, i naravno, ništa ne pada na pamet. Ma prava istina je da već unaprijed znaš kako neš' ništa novog smislit jer ste ovako razbijali glavu već stotinu puta do sada, uzalud. Na kraju nevoljko ipak ideš doma.
Doma je puna kuća. Stara vrišti nad sestrom koja pak lije suze nad knjigom iz matematike, stari šalje sve redom u pičku materinu jer ne čuje televiziju na kojoj neki lik sere o tko zna kojoj prijevari u državi, veš mašina koja je već odavno trebala bit na servisu užasno lupa uz centrifugu dok je starija sestra pokušava zadržati da ne odšeta makar onoliko koliko je cijev duga. Naravno, ne uspijeva, jer mašina ima 100 konja i skače poput razjarenog bika, te čupa cijev i u čas posla natopi 2 prsta vode po podu. Stari je totalno van sebe. Dere se toliko da mu slina šprica iz usta po sestri, pa i po podu gdje već i onako sve pliva. Uto voda nekako pronalazi put do električnih instalacija i sklopka izbacuje te ostavlja čitav stan u mraku. Stari poruši nekoliko bogova HEPu, pa i samom bogu na neku foru. Onako bijesan krene prema osiguračima, oklizne se na mokrom podu, poleti, i trticom pogađa valjda najtvrđu pločicu i pritom zagrize jezik gotovo ga prepolovivši.
Sada je svima jasno zašto mi se nije dalo kući. Zato jer da stojim na vagi mogao bih pratit na kazaljki kako mi raste čir u želucu. Kako bi samo bilo lijepo kada bih imao svoj stan, namješten od moje ruke, sa pivama u frižideru, i vajd skrin te-veom. E takvom stanu bi se bio gušt vraćat. Čak štoviše, trebao bi postojati jeben razlog da me iščupate iz stana. A i kad bi otišao, jedva bih čekao vrtati se.
Moj stari dizajn me lagano počeo odbijati. Za ne pisanje sam krivio inspiraciju, hladnoću, pa čak i susjedovog psa koji nikako da začepi, pas mu mater. Međutim, nakon duboke analize zaključio sam da se moj stari blog pretvorio u nešto što me odbija, umjesto da me privlači.
Iz tog razloga sam u roku odmah sastavio jednostavan dizajn koji sadrži sve ono što me privlači i veseli. Recimo da je ovo tek beta faza. Težim jednostavnosti, al opet nisam zadovoljan nekim detaljima. Ruku na srce, ko jebe detalje kad me ova nagnuta u sredini slike gleda ovakvim...... pogledom. Ma ima sad da pišem svaki dan! A ima i da se vi vraćate, jer nije da gleda samo mene :)
Neka se ne uvrijede nestali na Halovoj njušilici. Skinuo sam one koji se nalaze na blogbusters listi alternative naslovnici. U zadnje vrijeme često visim tamo pa vas tako imam na oku. I ne, nije reklama jer nema linka (beeeelj đezi :)
