Kad mi se digne (živac) – dio drugi

Svi oni koji se iz nekog razloga vraćaju na ovaj blog sjećaju se posta pod naslovom 'Kad mi se digne (živac)' od prije par mjeseci. Post se inače nalazi ovdje, pa ako tko ima extra vremena za gubljenje nek' čita i tu umotvorinu.

Ovog puta odlučio sam na blogu izbacit još jednu frustraciju iz sebe, i požalit vam se na moj štednjak, ili kako bi mi rekli 'špaher'... i to ovaj u kombinaciji plin – struja.
E sad, nemam baš ništa protiv one desne strane gdje su ploče na struju, ali jebo me pas ako neću dobit slom živaca od ova dva mala govna što rade na plin.

Ovo ljeto sam se selio kroz nekoliko apartmana i u svakom bi redom porušio sve bogove kada bi odlučio nešto skuhat.
Pazi sad... Pripremim si tavicu klopu i već onako sretan zamišljam kako će to bit fino kad bude gotovo, i stavim je na štednjak. Jednom rukom stisnem i okrenem okruglu ručicu za puštanje plina, a drugom ga pripalim onim upaljačem što baca iskru. Ima li to iskričavo sranje uopće kakvo ime ili svi kažu 'E ono za pripalit plin' ili ' Eee dodaj mi ono za plin'.. i pritom rade onaj mot kažiprstom kao retardirano dijete dok puca iz zamišljenog pištolja očekujući da shvatite njihovu pantomimu?

Enivej... nije to ništa naprema onome što slijedi. Dakle, pripališ plin sa onim... e da, s tim... i plin lijepo plane u krug kroz one rupice. Par rupica ti zataji ali ti lijepo čvrkneš onu pločicu na vrhu sa.... sa onim što pališ plin... e, e baš s tim, i mali plavi plameni jezičci sad lijepo šišaju kroz sve rupice u punom krugu. E sad, fora je tome da moraš držat onu okruglu ručicu neko vrijeme stisnutom kako ti se vatra nebi ugasila, a to je upravo ono što u cijeloj priči mene najviše jebe, jer ja mora da sam najnestrpljiviji madrfakr koji se ikad ulovio kuhanja.
Pa jebote!!! Koliko zapravo treba držat to sranje stisnutim? Molim vas da mi neko kaže jer ja kao da imam urođenu manu da ga pustim prije nego je on shvatio kako bih ja želio da ostane gorit bez mog prisustva! Držim ko kreten pola sata i onda kad mislim da je dosta, pustim, i ovaj se ugasi!!! A u pičku materinu. Aj sad kreši opet s onim sranjem dok ponovno ne plane i opet drži ko kreten dok se ne 'ulovi'.

Ponekad želim samo nešto malo podgrijat, i jebeš mi sve ako se to ne zgotovi prije nego ja mogu pustit ručicu sa sigurnošću da se ovo neće ugasit. Imam filing da bi u kraćem roku nacjepao drva, potpalio ih, i uzgojio pristojnu vatricu nego izašo na kraj s ručicom uz dvije krive procjene.

Svašta mi je padalo na pamet dok sam pokušavao riješit taj problem. Jednom sam čak naslonio kuhinjsku stolicu da drži ručicu stisnutom, al je govno od naslona sklizlo i stolica je zvekla na pod, i vatra se logično ugasila. Ništa, ajmo probat opet. Di sam stavio ono sranje za palit plin? Pa sad je bilo tu..... Ma di je nestalo..... A pas mater!!!!


Važno!
Objašnjenje šokantnog posta koji je prethodio ovom nalazi se OVDJE
Izgleda da je Leonida jedina koja stvarno i prati gluposti na mom blogu jer je jedina povezala konce (u komentaru koji sam izbrisao naravno:)