KBC tužibaba

You've got to press it on you.... You just think it that's what you do baby... Hold it down there.....

I tako ja odlučih ponovno okačiti par mudrih na svoj blog dok mi u pozadini na sav glas praši stvar 'Dare' od Gorillaz sa njihovog novog albuma 'Demon Days'. Stvar je prejebena i savjetujem svima željnih dobrog ritma da je skinu.. pardon... mislio sam kupe CD jer kao što rekoh stvar je prepreprejebena.

Postoje dvije stvari koje u životu izbjegavam uzduž i poprijeko, nadaleko i naširoko, ovako ili onako.... a to su posjeti bolnicama i sprovodi. Sprovode ćemo pustit za koji drugi post dok ćemo sad ovdje generalno ispljuvat... što...? Boooolniceeeeee:)

Dakle bolnice imaju nevjerovatno sposobnost bacanja moje persone u najdublje bedare i depre svih depri. Ustvari, kad bi me unutar bolnice spojli na deprometar, pukla bi sajla, a ta sajla je puno deblja od one na blesometru.

Nedavno je član moje obitelji završio na operaciji u Sušačkoj bolnici u Rijeci uslijed ozljede na radu. Očigledno, posjet se ovoga puta nije mogao izbjeći jer ipak je riječ o mom starom, a ne o sestri ili nekom drugom manje bitnom članu :)

Preskačem priče o hrvatskom zdravstvu, gdišnjem buđetu, i ostalim političkim spletkama i prelazim direktno na surove činjenice, odnosno what you see is what you get dojmove.

Sa glavne kapije u bolnički kompleks puca pogled na 3 ili 4 oronule zgrade iza kojih se uzdiže visoki ružni dimnjak nataložen čađom koja se godinama tamo nakuplja i ostavlja dojam da je čitav kompleks u najmanju ruku spalionica židova zaostala iz svjetskog rata.
Vrijeme je posjeta i hodnik je prepun ljudi, međutim na izlizanim pločama nisu ljudi jedni posjetitelji. Tu se šetaju i dvije udomaćene mačke koje vjerovatno nikad nisu čule za stres a kamo ga osjetile. Toliko su skulirane kao da šetaju doma pred kaminom. Očito im nije prvi put da su zalutele.
Progutam slinu i suvišne komentare, okrenema glavu i nastavim prema trećem katu.
U oko mi upadne komad starog tepiha koji je netko neuredno smotao u rolu i odložio – pazi sad – na radijator u hodniku! I to tamo stoji i nitko ga ne miče! Dva dana za redom.

Svi zidovi naprosto vape za farbanjem a podovi u hodnicima su krpani gore nego cesta u mojoj ulici, a vjerujte, u mojoj ulici i Grand Cherokee ima problema pri brzinama većim od 40km/h. No dobro. Valjda u bolnici nitko ne vozi kolica tako brzo pa recimo da je u redu. Ali jebote, mogli su makar krpat u istoj boji a ne crne fleke bacat na bljedokremaste podove, pa da sve to skupa na nešto liči.

Sobe su priča za sebe. Nema utičnice koja ne visi iz zida, nema kreveta koji nije raskliman. Krevet mog starog bio je učvršćen komadom trožilnog kabela za struju!!!!.... Ajde, makar nije bio pod naponom, ali ljudi moji, ako niš drugo, mogli ste upotrijebit onu traku iz prošlog posta!
Na Svakoj plahti udaren je pečat na kojem stoji Klinički Bolnički Centar Rijeka i ostavlja dojam kako su svi pacijenti obilježeni poput krda goveda. Pretpostavljam da su neki fantomi nekad stvarno i krali plahte pa je ovo bilo jedino riješenje...
Stolarija – blagi užas. Stolice, stolići i ostali namještaj ne zaostaju. Jednom riječju, sve užas.
Dvije riječi o sestrama i doktorima. Imam filing da su ti ljudi toliko sranja u životu vidjeli da su već postali imuni na sve te pacijente i nijhove bolove, na sistem, na sustav, i sve skupa. Ne samo što tamo hodaju ko terminatori bez trunke susosjećanja za one radi kojih su tamo, nego još jedna drugoj dobacuju nege pošalice i glupavo se smijulje. Ne želim optuživati nikog na temelju mog promatranja u tih par sati koliko traju posjete, ali mislim da nije u redu.
Vidim da se na monitor.hr trnutno vrti anketica - Treba li dozvoliti križeve u državnim institucijama? – i kako se većina ljudi izjasnila da treba, što mi je da budem iskren, pomalo čudno. Naime, u sobama u bolnici vise križevi na zidu. Istina da su na ovom križu kod mog starog u sobi Isusu ispale ruke i glava te visi samo trup, al nije problem u tome. Mislim, ako u RH živi i radi čovijek koji se klanja Budi, i završi u bolnici, zašto bi mu iznad glave visio Isus? Taj čovijek plaća osiguranje i sto kao i katolik, i taj krevet je namjenjem njemu isto koliko i svima ostalima.

I za kraj, stvar koja me najviše muči. Svi pričaju kako je ljudski život neprocjenjiv, ali izgleda da svi to tumače na krivi način. Ako je ljudski život stvarno neprocjenjiv, onda bi se po svoj logici trebalo ulagat u zdravstvo prije nego u sve ostalo. Jebeš cestu Zagreb – Split ako ljudi u bolnicama umiru. Namiri jebene troškove zdravstva, pa tek onda ulaži u sve ostalo I say! :)

P.S.
Stari je dobro, sve ok.