Dokaz kako ljeto ubija inspiraciju

I dok mi sunce svakodnevno održava mozak na temperaturi od četrdesetak stupnjeva celzijusa, i u nekom polu tvrdo kuhanom, a ujedno i prilično kašastom agregatnom stanju najviše nalik kakvom podgrijanom dukatovom voćnom jogurtu, gledam po internetu stare vijesti, i zadovoljan se smješkam kako lijepo propuštam sva ta sranja koja se događaju oko mene, a sve što treba kako biste se doveli u to blaženo stanje je da se ne logirate na internet i ne otvarate novine po nekoliko dana u šutu. Još pomaže i to da provodite čitave dane na moru i održavate tu famoznu temperaturu mozga kako bi održali tu intelektnu razinu, samosvjest, i spokojno lice identično onom u mladog teleta.

No vratimo se vijestima. Ponovno me iznenadilo koliko Čeha je i ove godine pogodilo dno jadrana. Znam da se o tome piše na sve strane, što po blogovima, što po novinama, a vjerovatno se već i u bojankama za malu djecu može pronaći slika Čeha koji se utapa dok djeca marljivo bojaju kupaće gaćice i probušeni luftmadrac.

Česi ginu na svakojake načine, ali kad se spomene Čeh, u glavi mi je onaj slučaj od prije par godina kada je frajer popušio dok je plivao do Cresa držeći se za praznu bocu od Coca-cole. Začepljenu naravno. Nije lud krenut bez čepa! Svaki Češki morski vuk zna da je boca bez čepa ravna samoubojstvu.

Zašto svi normalni ljudi plivaju paralelno s obalom dok Čeh obavezno piči okomito? Mislim, okomito u odnosu na obalu pa tek onda okomito u odnosu na površinu mora? Jeli to neki genetski poremećaj? Možda more na njih djeluje hipnotički? Ili jednostavno ganjaju Curavićev rekord u ronjenju na dah?:)

.....

I dalje nema. Nemam pojma kako završit post. Kao što rekoh, mozak mi je žvaka. Trudim se ali ne ide. Ipak ću sačekat jesen da mi se vrati ono malo spisateljskih sposobnosti.
To je bio dokaz kako ljeto ubija volju i inspiraciju iz prve ruke.

Uživajte:)