srijeda, 18.05.2005.
ljuti post
jako ljuti post.
akl djklčsdjf klajs dfjaksdlj aklsjd fklčfdlgh
ovoliko ljuti post!
ja stvarno volim hrvatsku.
al stvarno.
i stvarno mislim da je opravdano ono "lijepa naša".
i, fala bogu, uvjerila sam se u to - uzduž i poprijeko.
i uvjeravam se i dalje. i to je okej.
ovaj jad od, s jedne strane, izmrcvarene, trule, lijene, a s druge strane zatucane i nadasve iskompleksirane mase.
nazvati ću ih komplex-parazitima.
u lijepoj našoj dvije su podvrste komplex-parazita.
prvu čine kukavice.
to je ona masa što samo kuka, a na pamet joj ne pada da mrdne dupe i da se pokrene.
ili joj pada - ali se na tu ideju samo nasmije sama sebi.
"kakve mi glupe ideje padaju na pamet?!"
to je masa koja samo čeka da netko drugi porješava njene probleme.
i bez obzira što kuka na sva zvona - prilično dobro živi.
i mnogi bi im čak možda i pozavidjeli na tome.
drugu podvrstu čini kvazi-elita.
to su oni što se vole pokazivati subotom ujutro na špici (makar to zapravo ne postoji. mislim na pojam hrvatska špica).
to je masa koja izvana izgleda kao da je upravo sišla sa holivudskog crvenog tepiha, a živi u unajmljenom podrumskom ili tavanskom, jednosobnom, pljesnivom stanu (u najboljem slučaju stan je njihov, ali je pod hipotekom) te za sobom vuku 101 neisplaćeni kredit.
ali - što se ne vidi, to i ne postoji.
i jedne i druge, kao što rekoh, krasi epitet iskompleksiran.
prve zbog tko zna čega... možda zbog zavisti prema ovima drugima (krivo im što i oni nisu na špici?) ili prije iz navike, jer im je predosadno u životu.
a druge... ajoj...
- nikada nitko ne smije saznati da sam rođen/a na selu
- nikada nitko ne smije saznati da mi je tata bravar
- nikada nitko ne smije saznati da živim na jakuševcu
- nikada nitko ne smije saznati da mi je baba imala 2 para gaća u cijelom svom životu
- nikada nitko ne smije saznati da mi je bivši dečko limar
- nikada nitko ne smije saznati da sam završio/la 8 razreda osnovne i 2 razreda srednje obrtničke
- nikada nitko ne smije saznati... ništa o meni
a zapravo su ti Drugi ovi Prvi. samo što je jednom Prvom pala biserna ideja na pamet da postane ovaj Drugi.
najbolje da izmislim neko sasvim novo JA.
- roditelji mi žive u švicarskoj
- tetak mi je tajkun (reći ću onog koji se trenutno najviše razvlači po medijima)
- naobrazba u tom slučaju uopće nije bitna, pa se neću ni zamarati smišljanjem neke čudesne titule
- kupit ću maltezera ili čivavu, možda američkog tvora - to danas dobro izgleda
- prodat ću bubreg i pola plućnog krila da si napumpam usne, sise i ispumpam dupe
- prodat ću sestru za mercedes
- pojavljivat ću se na svim elitnim partijima, osobito onima za koje znam da će ih posjetiti kamere nove teve ili er te ela
- tu ću naći nekog dobro potkovanog ševca/neku dobro potkovanu ševulju (a pazi ironiju, op.a.)
- i neću ništa morati raditi
- od danas sam zvijezda - zvijezde ne rade
- klanjajte mi se
a nakon nekog vremena medij se zasiti jednog te istog lica. i traži novo.
i sada neki novi Prvi ugleda priliku da postane onaj Drugi (proces preobrazbe je identičan...), a onaj Drugi se vraća na staro i postaje Prvi.
i kuka.
začarani krug.
perpetum mobile...
kada bi hrvati bili šuma, a ja šumar, sasjekla bih ogromni dio te šume, skroz u korjenu. stabla su trula, termiti ih izjedaju iznutra, a i kisele kiše su učinile svoje.
od onih malobrojnih perspektivnih stabala, koja nisu preseljena (kao mladice) u neku drugu šumu, sa zelenim listom, širokom krošnjom i zdravom korom, uzela bih mladice i rasadila ih. čak i ako bi pofalilo (iako nisam pesimist i vjerujem da ne bi!) - pa što?!
otišla bih po one u tu drugu šumu.
a možda bih i uzela dobre primjerke iz neke treće šume (ako bi na granici dopustili uvoz nečega takvoga).
samo da se napokon uoči nekakav rast.
da se šuma zazeleni, da ptice pjevaju, potok žubori...
i da se medvjed probudi iz zimskog sna.
(sada više nisam ljuta. tužna sam.)
- 15:35 -
Komentari (14) - Isprintaj - #