ponedjeljak, 23.10.2006.
Noć
Pojma nemam jesam li ovu priču negdje objavio ili nisam. Možda u "Parseku"? Isto tako ne znam zašto je nastala, iako mi se čini da je moglo biti zbog neke SFerine radionice na zadanu prvu rečenicu. Rečenica je bila lijena pa sam malo varao kako bih napisao priču. Čitajući je sada, osjećam blagi utjecaj Neila Gaimana iz faze dok me još zanimalo što piše ...
Pala je Noć.
Pali se to ne sviđa, ali najmanja je pa ne može birati ako želi da je braća uopće prime u svoje igre. Zato Pala šuti i pristaje biti ono što nitko neće.
Rogan, Palin najstariji brat, vodi igru. Kao i obično. Također kao i obično, Rogan je Red. On je zamislio pravila, sam je stvorio planet na kojem se igraju i kreirao je osnovni kod života. Onda se povukao i sad izdaleka promatra braću u igri, pazeći na njih jednim okom te razmišljajući kako polako postaje prestar za dječje zabave i kako ga uskoro čekaju dužnosti i odgovornosti odraslih.
Kada je Rogan stvorio igračku i odstupio, ostaloj je Palinoj braći bilo dozvoljeno činiti od nje što žele. Rezbo se igrao genima, to mu je već odavno bila najdraža zabava. Egni, odmah iza Rogana po starosti, igrao je Smrt i ljutio Rezboa uzimajući mu samo najbolje kreacije. Sulavor, Ajnat i Kopisk zabavljali su se svaki na svoj način. Samo je Pala čekala po strani.
Jer, Pala je bila Noć i mogla je samo lebdjeti nad svijetom dok bi on, iscrpljen igrom, punio svoje baterije. Noću, svijet nikad nije bio zabavan. Sva bi se svjetla pogasila, sva bi bića popadala kao mrtva i ne bi je ni primijetila. Pala je zbog toga uvijek bila na rubu suza, ali nije plakala. Ako bude poslušna, možda joj jednog dana braća dozvole da bude Bolest. Tada će je svi primijetiti!
Ali, vrijeme je prolazilo, a poredak se stvari nije mijenjao. Rogan je sjedio po strani, braća se igrala, a Pala samovala, gutala suze, tugu i razočaranje. Konačno, Pala više nije mogla izdržati pa je jedne noći svim zamrlim bićima na uho prišapnula svoje muke.
Bića je, dakako, nisu razumjela, ali su krhotine njezina bola ostale odjekivati u njima. I, kad su se s danom bića probudila, ništa više nije bilo isto. Odjednom su nešto željela, nešto morala, nečemu stremjela, nečega se plašila, o nečemu sanjala. Rezbo, Egni i ostali htjeli su se i dalje igrati s njima, ali se bića nisu dala. Sada su radila po svom.
I, što je Pali bilo najdraže, pred njezin dolazak nisu više padala kao pokošena. Čak i ona koja su lijegala, ostajala su živa i ona se mogla igrati slikama u njihovim dušama. Odjednom je od gospodarice ničega postala vladaricom pola svijeta. Braća su se žalila Roganu, ali on se samo nasmiješio i vratio ih da igraju uloge koje su izabrali. Gunđajući, to su i učinili.
Pala se na njih više nije obazirala. Bila je Noć i igra joj se počela sviđati.
23.10.2006. u 05:51 •
2 Komentara •
Print •
#