Kako ubiti dosadu...

Rekla bi da po prirodi nisam ljubomorna osoba, ali naravno uvijek ovisi o kome se radi. Mislim da je ljubomora u umjerenim količinama čak dobra i pokazuje da netko gaji osjećaje prema vama. Jer da mu/joj nije stalo nebi ga smetalo nimalo. U vezi u kojoj se trenutačno nalazim već neko vrijeme sam ponekad jače ljubomorna. Nemam velikih problema da idem pratit ili provjeravat osobu, ali neke stvari doslovce bodu i nemogu se suzdržat a da ne puknem od ljubomore. Naprimjer... Voli li itko na ovom svijetu doživjet da mu draga/dragi dobije poruku od bivše ljubavi kako ga ona/on još voli... Ja to mrzim. Još znam i sve okolnosti njihovog prekida i mrzim to. Takva poruka dođe svakih par mjeseci i ide na živce. Smeta me i ljubomorna sam što je ta osoba nekad zauzimala moje mjesto, a nije trebala niti je to zaslužila. I nije zaslužila još mnogo stvari koje su joj bile podarene samo zato što je bila njegova djevojka... Neke povlastice koje ja danas nemam. Znam da moj dragi nebi nikada ništa imao više s njom i vjerujem mu, ali tako nešto me ipak svako malo izbaci iz takta... Zašto? Zato što ga volim...