Kako ubiti dosadu...

Da se odma razjasnimo romantika je stvar o kojoj ja nikad nebi piso,al sam prisiljen napisat pokoji redak o tome. Zašto sam prisiljen? Ne zato jer mi je to kao temu zadala moja draga kolegica(iako je) nego me je jednostavno u jetru pogodila njezina izjava kako ja nisam čovjek koji ima one romantične iskrice u sebi. Ostadoh šokiran takvom izjavom,zar ja ovako naočit i vrlo rječit muškarac nisam romantičan?!? Ona se naime nemore sjetit ni jedne romantične stvarčice koje sam ja učinio negdje,bilogdje,kada,bilokada. Stoga sam odlučio stat u obranu te primjedbe koja naime ne drži vodu nego te natjera da ti u ruci držiš alkohol,zabuljiš se u strop i pitaš se-kakav sam ja to čovijek?.I nakon nekog vremena shvatiš da si ti u pravu i da ženska osoba,kao takva, romantiku doživljava drugačije od nas plemenitih muškaraca. Ona očekuje filmske scene, đorđa klunija,lionarda di kaprija ukratko traže agenta đejmsa oo7 koji ce doprijeti do njihovih malih srdašaca. Gdje su nestali oni dani kad dječak stavi djevojci cvjetak na uho a ona ko da je dobila na lutriji pohita njemu u zagrljaj,kamu su nestali oni dobri stari filmovi kada muškarac po svoju odabranicu dođe s biciklom i oni sretni odlepršaju u daljinu. Danas je cvjetak zamijenila skupa ogrlica,a bicikl je zamijenio nabrijani auto s još nabrijanijim majmunom koji ga vozi.I to je današnja romantika,ne gleda i ne primječuju se više male stvari,stvari koje muškarac čini svakodnevno,stvari koje možda ne izgledaju teško i koje nisu skupe,ali stvari koje su trenutačno maximum tog momka.Jer trebalo bi se cjenit onoga koji daje malo,al daje sve od sebe ,a ne onoga koji daje više a to nije ni približno što bi mogao(seljački rečeno ima bogatog taticu).