| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ZAGREBAČKE ŠETNJE (2)
Katkada mi se čini da nikad neću dovoljno odrasti. Eto, vratio sam se u Zagreb po zimsku garderobu i da izliječim kobasicu od četvrtog prsta ne desnoj nozi. I što radim? Pripremam zimsku garderobu, jer po svemu čeka me prilična zima do mora. Valja mi proći, do tog sretnog dana, još poprilično kontinentalnih županija: Požeško-slavonsku, Bjelovarsko-bilogorsku, Sisačko-moslavačku, Karlovačko i dobar dio Gorskoga kotara. Brrr, već mi je sad zima!
Ali ne liječim prst. Naime, želja za druženjem je jača. Eto, jučer sam otišao do Tabe, Sulejmana Tabakovića (ako ga želite upoznati svratite na KemoTerapiju), i pozovem ga u subotnju šetnju gradom. Nakon što mi je zamjerio na tome što ne liječim prst, krenuli smo.
KVATRIĆ
Subota je i Taba je morao u nabavku na obližnji Kvatrić. A Kvatrić izgleda sjajno: kao da se ofarbao svim bojama. Šarenilo različita povrća, ribe svih vrsta i boja... Taba obožava ribu, pa smo svratili da izabere tankoćutne orade, premda sam ja zaljubljeno gledao u svježeg smuđa, osamdesetak cm dugog.
Onda krumpir, peršin, celer, mrkva, teleća goljenica za juhu, namaz od kozjeg sira, vrhnje, voće... i začas smo bili gotovi.
LJILJANA MOLNAR TALAJIĆ
Potom smo se našli u jednom kafiću u Gundulićevoj. Tabina žena, Amira, imala je svoju uobičajenu subotnju sjedjeljku s prijateljicom. Jučer se našla s jednom od naših najslavnijih opernih diva Ljiljanom Molnar-Talajić, sjajnom ženom. Taba je podnio izvještaj s placa, a gospođa Talajić nas je zadržala u društvu. Uljepšala nam je dan najsvježijim bosanskim vicevima koje priča vrlo lako, uživajući u njima. Kao što je pjevala na sceni, kao da je uživala u svakoj pjesmi. Zapitah je za muža Zvonka, budući da smo svojedobno zajedno radili u Ministarstvu obrane. Kaže mi da Talajić uživa u nedavno rođenom unuku. Potom su ona i Taba razmijenili viceve, umjesto posjetnica. I tako je vrijeme druženja isteklo. Došao je Talajić. Nas se dvojica nismo dugo vidjeli, pa je susret bio zaista srdačan. Ono, grljenje i cmakanje, tapšanje po ramenima i smiješak od uha do uha.
TIN
Pratili smo Amiru do tramvaja na Trgu. Putem smo prošli kraj spomenika Tinu Ujeviću. Budući da je ovih dana bila pedeseta obljetnica pjesnikove smrtu, a Taba i Amira obožavaju njegove eseje i poeziju, fotnem ih Sony Ericssonom za obiteljski album. Ono, njih dvoje kao starci gledaju stare fotografije i naiđu na fotos s Tinovim spomenikom. Onda će Amira:
- Sjećaš li se kad nas je Kemo fotografirao ovdje?
- Sjećam se, kako se ne bih sjećao.
- A gdje je sad Kemo? Dugo se ne javlja.
- Pa, umro je, ženo božja odavno. Bit će tome dvadeset godina.
- Ko da je to važno. Znaš ti njega. On bi ti se i mrtav javio. Mora da mu se nešto dogodilo!
MERLA
Ispred Dubrovnik.hotela susreli smo Merlića. Sinoć je opet imao izvrsnu emisiju, pa je malo izašao da se prolufta. Sjećam se Merle kad je počinjao na HTV. Pripremao je, zajedno s Hloverkom, one glasovite vijesti na Drugom programu. Sjećam se da su bili vrlo profesionalni, pa sam uživao radeći povremeno s njima. Bile su to devedesete. Potom je s Latinom radio Slikom na sliku, emisiju koju smo izmislili kao obranu od mnogih laži ondašnje velikosrpske ratne propagande. Momci su bili vrlo uspješni. Poslije dugo vremena Merla se vratio na male ekrane i opet je odličan. Imponira njegova pripremljenost i sjajan novinarski nerv.
JEDVAJI
Kod Charlyja pozdravismo se s bračnim parom Jedvaj. Oni su vlasnici hotela Ilica, u Ilici, tamo iza Britanca. S njima me je Taba odavno upoznao. Upitao sam ih bi li mi bili sponzori, a Jedvaj je odbio. Kao, nisam mu dovoljno faca. A o njemu bih mogao ispričati takve priče, kad bi mi se dalo, da bih odmah postao faca.
KULENOVIĆ
Mnoge Kulenoviće poznajemo Taba i ja. Nekako nam je srcu prirastao najviše Asim Kulenović. Asim je rođen u Bosanskoj Dubici, odakle smo Taba i ja. Svojedobno je bio jedan od naših najboljih nogometnih sudaca. Živio je u Bosanskoj Dubici, a onda su i njega, kao i mnoge druge četnici istjerali iz rodne kuće. Naravno, smjestio se u Zagrebu. Gdjekad se sretnemo, kao jučer na Trgu, a onda padne priča o prošlom svršenom vremenu.
BAKŠIĆ
Na putu prema Pavinoj Gavelli, na uglu Ilice i Frankopanske, ispred zgrade gdje je Ljudevit Gaj tiskao svoje Narodne novine, a iz koje se zgrade posljednjih godina širi miris pečenih brojlera, susretosmo Mirsada Bakšića, umirovljenog pravnika i umirovljenog brigadira Hrvatske vojske. Sjećam se Bakšića od prije gotovo pedeset godina. On i Taba imaju štošta jedan drugome reći, pa sam stajao kraj njih dvojice u uživao u Mirsadovim pravnim dosjetkama i Tabinom enciklopedijskom i to ne samo pravnom znanju.
GAVELLA
A u Pavinoj Gavelli stanje redovno, baš onakvo kakvo si ostavio prije nekoliko mjeseci, rekao bi šanker Branko. Najprije se pozdravismo s Tomicom Palinićem, ili Ćošom kako ga svi zovu. Kad sam nedavno bio u Županji puno sam pisao o Tomislavu.
Nenad Cvetko, meni posebno drag glumac čitao je novine. Ako ne znate, Cvetko izgleda prilično mladoliko i krhko. O njemu kruže mnoge anegdote. I sve su istinite. Posljednja govori o njegovu susretu s operetnom divom Sandrom Bagarić. Kao što možda znate, Sandra je rodila i drugo dijete. I tako ona šeće s mlađim sinom, koji je još u kolicima i sretnu Cvetka. Cvetko se najprije divio zdravom djetetu, kojega Sandra zaista znalački oblači. Toliko dobro da joj je Cvetku rekao.
- Ova jakna u klinca je toliko dobra, pa te molim da je sačuvaš za mene kad je mali preraste.
ULIČNI SVIRAČ
Ne znam jesu li svi Zagrepčani i oni koji se tako osjećaju primijetili uličnog svirača Florijana Geru. Čini mi se da je Florijan mađarski Rom, ali to za priču nije važno. Florijan često sjedi u Ilici ili tamo na čošku Trga i Jurišićeve. Oboružan je harmonikom, flautom i deirama. Sjedi na maloj klupici. Ispored njega je neke prostirač, a na njemu dva mala psa.
Florijana poznajem odavno. Svira kao da vam svoje glazbeno srce izvlači iz duše. Naprosto, morate stati i slušati. Svirao stare romance, zabavne ili narodne pjesme, jedino što možete zaključiti je da svaku pjesmu svira na svoj poseban način. Uvijek ga mogu slušati. Ako treba i satima.
Sad sam uhvatio Tabu kako se naslonio uza zid, pokraj Florijana, i uživa u njegovoj nevjerojatnoj muzikalnosti.
ZLATNA I SVIBENOVA PIRUETA
Na povratku kući, svratio sam ponovo u Gavellu. A tamo se društvo počelo okupljati. Dražen Kühn, Goran Grgić, Pavo Kremenić, stari Tom, kolega novinar Tomljanović, Vlado, Mitar... Pljuštale su šale da je praštalo od smijeha.
Baš kad sam se spremao kući na grah s kiselim zeljem i slavonskim kobasicama, koji sam to jutro skuhao, došao je Vlado Sviben. On ovih dana ima puno posla oko organizacije Zlatne piruete. Sjećam se kad je Pirueta stidljivo započinjala. Sad je to vrlo ugledna kluzačka priredba. Zahvaljujući i mome prijatelju Vladi Svibenu.
Na Frankopansku su me ispratili Mitar i Sviben. Htjeli su se uvjeriti da sam doista otišao.
|
- 12:26 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
