| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ZAGREBAČKE ŠETNJE (1)
Bez majke, stan je pust. U njenoj sobi tiho svira radio. Kad sam odlazio, ostavio sam ga uključena. Da stan kao ne bio bio prazan. Moja je majka voljela slušati radio. Nikad ga nije gasila. Držala ga je pokraj glave i cijelu noć slušala. Kad je u bolnici umirala, odnio sam joj radio.
Dok radio bude svirao, moja će majka biti živa.
Javio sam se prijateljima Tabi, De Bellom Majetiću i Uvodiću. Momci, evo me, stigao sam.
Nažalost, Žezlini se nisam javio, umro je.
FUKARA NA DAR
Odnio sam ljetne stvari na pranje. Poslije ću izabrati zimsku garderobu.
U podne našao sam se s Alojzom Majetićem (bestjelesna.blog.hr). Otišli smo na Interliber i pogledali što ima novo u svijetu knjiga.
A tamo susreti sa starim prijateljima. Prije svih susret s Josipom Pavičićem, izdavačem i piscem. Kao izdavač proslavio se dobro odabranim naslovima. Kao pisac poznat je po vrlo oštrim kritikama i polemikama. Nismo se dugo vidjeli, pa je susret bio srdačan. Poklonio mi je knjigu Ivana Aralice Fukara. Znade da Fukaru nisam pročitao.
Trenutak kad mi poklanja knjigu ovjekovječio sam neuništivim Sony Ericssonom, a potom mu demonstrirao let kroz Svemir i slijetanje u laptopić.
TAMBURAŠI MEĐU KNJIGAMA
Dok smo se probijali kroz gužvu, iznenadio me Miki. Miki je tamburaš. Ovamo je došao svirati u čast stotog Tadijina rođendana.
Miki je svojedobno stvorio Gazde. Bio im je godinama menager, a potom su se razišli. Sad ima svoj tamburaški sastav s kojim često prati Zvonka Bogdana.
MJESEC TADIJINOG ROĐENDANA
Na štandu Školske knjige – gužva. Tadija ne prestaje slaviti stoti rođendan. Pozdravljam ga, dok sjedi u društvu glumice Nade Subotić, izdavača Žužula i pjesnika Ante Stamača.
Lidija Bajuk svira i pjeva Tadijinu pjesmu. Lidiju nisam vidio od prosinca prošle godine. Snimali smo u Vukovaru Božićni koncert. U toj je TV emisiji i ona pjevala. Sjećam se da smo spikali od djeci i ljubavi. Bila je vrlo hepi i vrlo zaljubljena. Zato sam je i pitao kako ljubav, a ona mi je odgovorila da je u punom cvatu. A zapravo je to nisam ni trebao pitati. Zaljubljene žene zrače ljepotom. A Lidiji je naprosto je sva zračila.
U publici primjećujem Paju Kanižaja i Gorana Tribusona. Sjede u prvom redu i pažljivo slušaju Tadijine priče.
MILE TAPAVIČKI
Unatoč gužvi primjećujem da me snima TV kamera. A za kamerom dobri stari Mile Tapavički. Nekad smo često surađivali. Mogu se pohvaliti da sam imao sreću što je upravo on snimio nekoliko mojih davnih TV dokumentaraca.
Mile je obrazovan snimatelj. Nema filma kojeg nije vidio, nema likovne izložbe koju nije pogledao. A to se vidi u svemu što radi kao snimatelj. Snimke su mu zaista na visokoj likovnoj razini.
Naravno, fotnuo sam ga. Poslije je rekao da ga nikad dosad nisam fotografirao. Pokazao sam mu na mobitelu snimku, a on me pohvalio.
- Nije loše za pisca, rekao je.
SUSRET S LUKOM PALJETKOM
Budući da Majetiću i meni nije bilo ugodno u toj interliberskoj zbrci i gužvi, odlučili smo zbrisati na normalnu šetnju. Na samom izlazu susreo sam Luku Paljetka. A njega zaista nisam dugo vidio. U međuvremenu je Luko postao akademik.
Luku volim kao pjesnika i osvjedočenog ljubitelja ženski draži. I pri današnjem susretu u ženskom je društvu, s urednicom zaboravio sam koje izdavačke hiže.
Na brzinu smo dogovorili čvenk kad budem za nekoliko mjeseci došao u Dubrovnik.
BUNDEK, KRAVE KRAJ NEBODERA I MOST KOJI SPAJA JEDNU OBALU
A onda smo Majetić i ja krenuli na uobičajenu šetnju. Najprije Bundek, a onda savski nasip.
Na Bundeku sam bio ugodno iznenađen novom šminkom. Od one džungle ni dž. Sad je Bundek park koji se još uređuje. Ovdje se više ne bi mogli sakriti Mogli i njegovo vučje itd. društvo. A da o Tarzanu i slonovima i ne zborim.
Majetić mi pozira kod bagera i ostale tehnike, jer je cijeli život fasciniran upravo tim tehničkim napravama.
- Vidi što je onaj bager elegantan, kaže mi.
Poslije sam ga snimio i kod jezera koje je predviđeno kao stanište pataka, liski i drugih letećih perjanica.
Nedavno sam u Sikirevcima snimio kako krave pasu u središtu tog tipično slavonskog naselja.
Sad sam s nevjericom gledao u stado krava pokraj Save. Ljupke proizvođačice mlijeka, šarmantne junice i snažni junci pasli su nadomak onih nebodera u Zapruđu.
Zato sam zamolio De Bellog da mi pozira u zagrebačkom čobanskom ozračju, što je Majetić s oduševljenjem prihvatio. I tako su nastale fotografije urbanog pisca glasovitog Čangija i sjajnih frajerskih pjesama, napisanih u zagrebačkom slengu, i dražesnih kravica. Koje su, kad su skužile da su u žiži mojih fotoreporterskih sklonosti, prišle bliže, e ne bi li tako pokazale sve svoje kravlje fotogenične obline i oštro rogovlje.
Poslije sam Majetića sliknuo kraj negdašnjeg starog savskog mosta. Koji, onako hrđav, više ne spaja dvije obale Save, nego samo jednu. I to desnu.
To je, po zenu, kao pljesak jedne ruke.
|
- 23:19 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
