| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ZIMSKO VRIJEME – ZIMSKA OPREMA
Studen me natjerala da na nekoliko dana prekinem putovanje i da se vratim u Zagreb kako bih promijenio garderobu. Naime, još uvijek hodam u ljetnoj garderobi. Majice s kratkim rukavima, tanke hlače, čarape... Tek kožna jakna, a ona je preslaba da zaustavi jutarnju studen.
Jučer mi je doista bilo hladno na putu prema Davoru, urednom i vrlo lijepom naselju na Savi. Cijelo vrijeme dugog hoda pratila me gusta ljepljiva magla. Gotovo da sam je morao rezati škaricama za nokte.
Bodiljevce kao da nisam ni vidio. Ono, gotovo sam ih promašio.
Magla je bila naročito gusta dok sam hodao uz Savu, tamo od Orubice do Davora. Poslije, kad sam išao prema Starom Petrovom Selu, već je bilo lakše, ali predvečer se opet spustila.
NETIPIČNO SLAVONSKO MJESTO
Prvi put sam u Davoru bio ljeta 1992. godine. I odmah mi se svidio. Ima nešto u tom mjestu što me podsjeća na rano djetinjstvo u Bosanskoj Dubici. Široke i uredne ulice. Lijepe i čiste kuće. Miris vode, premda Sava ne miriše kao Una. Naravno, Davor je puno manji od moga rodnog mjesta. Međutim, po svemu podsjeća na grad. Druga slavonska naselja su duga. Razmak između kuća je najmanje 20 metara, često i više. Iza kuća su gospodarske zgrade, a ispred drveće i travnjaci. Pravi slavonski šorovi.
Davor nije takvo naselje. Više je gradski. Kuće su se zbile jedna uz drugu. Iz kuća izlazite pravo na ulicu. Nema taraba koje biste preskakali zbog neke dobre snaše.
MORNARI IZ DAVORA
Stanovnici Davora bave se poljodjeljstvom i riječnim brodarstvom. Ne moram posebno naglašavati plodnost posavske zemlje. A kad je riječ o riječnim brodovima, onda je to druga priča. Naravno tih brodova nema u njihovoj luci. Kruže Savom i Dunavom, prevozeći raznu robu. U doba Domovinskog rata, brodovi su bili sidreni u Mađarskoj. Tako se može reći za Davorce da su pravi riječni mornari. Štoviše, u svome KUD-u njeguju i klapsku pjesmu. Doduše, njihova klapa još nema onu tipično dalmatinsku melodioznost, onu mekoću. Ali nisu loši. Naprotiv. Samo pravi znalci mogli bi u njihovoj klapskoj pjesmi prepoznati da pjevači nisu Dalmatinci.
PSEĆJA ŠALA
Davor možete prošetati za pola sata. Ni ja se nešto duže zadržavao. Tek da popijem kavicu u kafiću koji je slavan po tome što je HRT u njemu organizirao gledanje nogometne utakmice na prošlom svjetskom prvenstvu. Naime, iz Davora je nogometaš Olić.
Ali dok sam šetao Davorom, cijelo me je vrijeme pratio mali psić. Kamo ja, tamo i on. Mislio sam da mu se sviđam, pa sam mu u mesnici kupio malo šunkerice.
Međutim, nisam ja bio razlog što me pratio. Kad sam se na izlasku iz Davoru okrenuo i tako jedno vrijeme, naslonjen na šćap, gledao krovove kuća, odjednom sam skužio psećju filozofiju.
Taj slatki mali džukac, to omiljato stvorenje koje me pratilo mašući repom, digao je nogu i, onako psećji, ostavio biljeg na mojoj šćapini.
A kad je to obavio, zadovoljno se vratio u Davor.
Učinilo mi se da mi se, šaljivdžija, mangupski nasmiješio.
SATIR RELJKOVIĆ
Ne znam kako vi, ali ja volim Reljkovića. Sviđa mi se njegov Satir. Sviđa mi se i kao polemičar. U polemici s Katančićem ("Katančić, aždaja sedmoglava"), pokazao je izuzetno znanje i duhovitost. Rođen je upravo u Davoru, koji se u njegovo doba zvao Svinjar. Odatle je otišao u svijet. Umro je u Vinkovcima.
Dok sam stajao pred njegovom bistom u Davoru, prisjetio sam se nekih stihova iz Satira.
Pa, dopustite da tim stihovima završim ovaj tekst.
Jabukam se zato lome grane,
jere voćke daju izabrane.
Tako i teb’, Slavonijo moja,
ukide se sva lipota tvoja,
jer dušmanin gledat ne mogaše
plodne zemlje, plemenite paše.
|
- 21:35 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
