| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ŠOFER KOJI VOLI ZRAKOPLOVE
Jučer ujutro sam opet drmnuo ozlijeđenim prstom desne noge o rub hrastova kreveta. Naravno, prst je opet otekao i jučer sam ga cijeli božji dan milovao burovima. Danas je nešto bolje, čak mogu obući cipelu. Dakle, može se dalje.
Ostao sam dužan lijepu priču iz Slavonskoga Broda. Riječ je o Štefi, sadašnjem i dosadašnjem vozaču svih brodskih gradonačelnika. Štefo je miran i ozbiljan čovjek. Uglađen, baš onakav kakav bi trebao biti svaki vozač političkih i inih uglednika.
Međutim, o Štefi ne pišem zbog njegova radnog mjesta, nego zbog njegova hobija.
Štefo, sestre i braćo, voli zrakoplove. I ne samo što ih voli, on ih i pravi. To mi je otkrio kad smo prolazili pokraj brodske zračne luke.
- Veliš, sin ti je pilot. Dođi sa mnom, pokazat ću ti nešto, reče mi i skrenu prema hangaru.
Otključao je vrata i preda mnom se pojavio mali zračni ljepotan.
- Sviđa li ti se?, ljubopitljivo me upitao, kad je vidio divljenje u mojim očima.
- Baš je lijep, rekoh, zavirujući u pilotsku kabinu. Čiji je?
- Moj. To je moj aviončić. AIR KAMPER, old tajmer. Takvi su se zrakoplovi proizvodili tridesetih godina prošloga stoljeća.
- To si kupio kao olupinu, pa ga uređuješ?
- Ma, ne... cijeli je avion mojih ruku djelo. Moj umjetnički rad. Ja sam oduvijek, kao i svaki drugi dječak, volio avione. Kad sam odrastao i riješio svoj život, učlanio sam se u brodski aeroklub. Naučio sam letjeti malim zrakoplovima, a onda odlučio da si napravim avion. Drukčije nije išlo, ne? Zrakoplov sam radio kad bi god našao malo slobodnog vremena.
- A lova?
- Za ono što je trebalo kupiti, našao sam sponzore, a sve ostalo sam sam napravio. Kupio sam stari Porscheov motor snage 80 konja, uredio ga, pa je sad kao nov. Prije su ovakvi avioni koristili Fordov motor snage 40 konja. Počastio sam se jačim motorom.
- Vidim da je motor još izvan zrakoplova.
- Naravno, sad trup i krila završno farbam. Kad to bude gotovo, onda ide motor, a poslije motora, odoh ja zrakom do Zagreba ili Osijeka.
- Kojom brzinom?
- Moglo bi se reći sporinom, jer ovakvi zrakoplovi ne lete brže od 100 km na sat. Ali to uopće nije važno. Čovječe, imat ću svoj zrakoplov!
Poželio sam Štefi sretan let, a on je obećao da će me jednom povesti. Možda čak dok sam još na putu, ako me negdje ugleda iz zraka. Kako garim sa šćapom u ruci.
Živi bili, pa - letjeli.
|
- 19:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
