| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ČETIRI + PRIČE
Jesam li ja možda invalid koji vidi samo ona bolju ljudsku stranu, čudak koji ovdje i u životu ističem samo ljepši dio ljudskosti?
Jesam li slijepac koji doista ne vidi i one ružnije ljudske osobine, kojih je zacijelo bilo – i ima ih – posvuda, pa i u gradovima ili naseljima kroz kojih sam do sada prošao?
Naravno da vidim i onu crniju ljudsku stranu, naravno da vidim i vrlo ružne primjere, ali to prepuštam drugima. O njima imate prigodu čitati posvuda. Zato sam se odlučio na ljepše ljudske priče. Njih je puno više od onih drugih, premda nas one druge priče napadaju sa svih naslovnica.
Tako i danas izdvajam četiri lijepe priče iz današnjega Osijeka.
SAŠA FORGIĆ
Valjalo se dogovoriti s Krešimirom Bubalom, županom Osječko-baranjske županije, za zajedničku šetnju gradom i intervju. Zato sam dan i počeo posjetom Županovu uredu, gdje me je primio, voditelj Odjela za međunarodnu suradnju i protokol.
I što mogu nego reći da sam bio ugodno iznenađen prijamom. Saša je mlad i obrazovan čovjek, uglađen i uredan, daje vam do znanja da mu je stalo do vas.
Gotovo da sam imao dojam da je počašćen mojom posjetom, premda je bilo očito da doista ima mnogo posla i da mu je dan precizno podijeljen na zgusnut program raznih službenih obveza.
Vrlo smo brzo dogovorili sve. Župan će meni i Blogu, unatoč brojnim obvezama, posvetiti sutra dovoljno vremena za reportažu i intervju.
A ja bih bio magarac, kad ne bih na ovome mjestu zahvalio Saši Forgiću na komplimentima koje mi je podijelio i na ljubaznosti koju mi je iskazao.
Hvala Saša.
DAMIR MACANIĆ
Ovdje svakodnevno navraćam u Turistički ured, e ne bi li saznao nešto novo od ljubaznih službenica. Dame me počaste kavom, opskrbe me informacijama, ali do danas nisam imao čast upoznati direktora Damira Macanića. Bijaše bio u Austriji na službenom putu. Danas smo se upoznali i popričali o mogućnostima vikend turizma u Slavoniji. Složili smo se da se mogućnosti doista velike. Upravo se ovih dana priprema u Osijeku pravi gastronomski spektakl u raskošnom dvorištu hotela Central: Hrvatsko natjecanje u kuhanju fiš-paprikaša.
Naravno, fiš-paprikaš je ovdje kultno jelo. Usuđujem se reći da nema jedinstvenog recepta za najbolji fiš-paprikaš. Svaki majstor kotlića ima neku svoju tajnu, pa je pravo čudo kako prosudbena komisija uvijek uspije izabrati onoga najboljega.
Ja sam kušao mnogo različitih recepata i mogu reći da je svaki bio – najbolji.
Ali, o tome će još biti riječi. Sve ljubitelje fiša pozivam da dođu u Osijek na Osječke dane fiša i druženja, od petka 14. do nedjelje 16. listopada.
ENES POLJIĆ
Svratio sam i u osječki mesdžid (islamsku bogomolju bez minareta) da posjetim znanca Enesa Poljića, ovdašnjeg glavnog imama. Naime, počinje muslimanski mjesec ramazan, pa sam svratio da putem učenoga Enesa poželim svim sljedbenicima Islama uspješan dnevni post.
A kod Enesa u Mesdžidu u Zagrebačkoj ulici, uvijek je živo. Tako sam imao čast upoznati i Hadži-Aliju Đonlića, predsjednika nacionalne zajednice Bošnjaka ove županije i još mnoge druge ugledne osječke Bošnjake.
Učeni Enes nije znao da pješačim kroz Hrvatsku, ali je obećao da će odsad pratiti svaki moj korak. Rastali smo se uz obostrane dobre želje.
AMSTERDAM PUB
Početak i završetak svakodnevne šetnje, zapravo, počinjem u Amsterdamu, to jest u Amsterdam pubu, na jutarnjoj i predvečernjoj kavici.
I odmah sam skužio da je taj Pub moj osječki favorit među kafićima. Naime, tu uvijek možete popiti sjajnu kavicu, uživati u dobroj glazbi, ljubaznoj poslugi, a možete (ako ste ljubitelj ljepote) odmoriti oči na lijepim mladim damama. Uglavnom studenticama. Kafić je gotovo uvijek pun.
I, tako, ja iz dana u dan ovdje svraćam na jutarnju i popodnevnu kavicu. I odlučim, upravo zbog navedenih razloga, da Amsterdam izaberem sebi za osječko kafićko središte.
Kad je pala odluka, odlučih upoznati i vlasnike. To je bračni par Antonija ili Krešo Ikasović. Mladi i zgodni. Kad sam im danas rekao što sam odlučio, počastiše me bogovski malom kavom i velikim osmijehom. Oni se dugo ne bave ugostiteljstvom, premda to ne izgleda tako. Meni se učinilo da su izučili dubrovačku ugostiteljsku školu, a da im je profesor bio najbolji gazda kafića u Hrvatskoj - Pavo Kremenić.
A kad ste jednom upoznali bračni par Ikasović, onda ste stekli dobre prijatelje.
Dakle, kad svratite u Osijek, krenete pravo od željezničkog kolodvora, Radićevom ulicom. Zaustavite se točno nasuprot osječke tržnice, i svratite u Amsterdam pub na kavu. Dočekat će vas ljubazni konobar Marko, gazda Krešo i gazdarica Antonija.
A kava je za bogove.
|
- 00:00 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
