| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
VIROVITIČKI POLUMARATON
Sad, kad je sve prošlo mogu reći da sam Virovitički maraton jedva prohodao, premda je staza bila dosta kraća od mnogih dionica koje sam dosad prošao. Ovih se dana baš i ne osjećam najbolje, još plaćam kišu koja me je okupala na putu za Donji Miholjac.
Bilo kako bilo, u Virovitici sam se našao s Ljerkom Vitez. Nažalost, nas smo dvoje bili jedini pješaci.
PUT PREMA BARCSU
Naši domaćini, gradonačelnik Virovitice Zvonko Kožnjak i predsjednik Turističke zajednice Virovitice Zdenko Hercigonja, lijepo nas dočekaše i počastiše. Pokušao sam fotografijama prenijeti ozračje koje je toga dana vladalo Viroviticom. U parku, tamo kod bazena, nasuprot virovitičke gimnazije, mađarska ekipa kuhara pripremala se na kuhanje mađarskoga gulaša u ogromnom kotlu od 600 litara.
Jedan od organizatora Virovitičkoga polumaratona, Istvan Jankovics, automobilom nas je odveo u Barcs, gradić od desetak tisuća stanovnika, prilično uredan i gotovo prazan. Vožnja je bila kratka i brza. I nezanimljiva.
SUSRET S HRVATOM IZ KUTINE
Odveo nas je do sustava otvorenih bazena koji zaista sjajno izgledaju. Barcs su poznate mađarske toplice. Međutim, premda je dan bio vrlo lijep, kupača gotovo da i nije bilo.
Primijetili smo da se bazeni dograđuju. Naš nam domaćin objasni da se gradi zimski bazen. Očekuje se da će radovi biti brzo gotovi i da će novi bazen biti otvoren do ovogodišnjeg Božića.
Prošetali smo gradom do mjesta gdje je start za utrku.
Ono što sam vidio, to sam fotografirao. Uglavnom lijepe kuće, prazne kafiće i trgovine, prazne ulice...
Na startu nam je prišao čovjek s djetetom. Naš čovjek iz Kutine, prepoznao je moj šćap i prišao nam. Žali se na život u Mađarskoj. Kaže da je naša država za Mađarsku pravi Eldorado, unatoč tome što je Mađarska u Europi, a mi već godinu dana nagađamo kad će početi pregovori za naš ulazak u tu istu Europu.
START
I, krenuli smo sa starta i odmah skrenuli prema tržnici, te okolnim putem opet stigli na cestu za Viroviticu.
Na granici nas dočekaši najprije ljubazni mađarski carinici koje sam fotografirao. Na našoj strani skupina biciklista čeka gradonačelnike Virovitice i Barcsa, koji će na biciklima prevaliti put koji ćemo mi propješačiti, a više od 200 natjecatelja pretrčati.
GRADONAČELNICI NA BICIKLIMA
Nakon što nas poslikaše za Virovitičke novine, nas dvoje krenusmo prema Virovitici.
Prije nego što smo skrenuli na sporedni put, sustigoše nas biciklisti. Uspio sam fotografirati dva gradonačelnika. Za tu su prigodu svečano zaustavili bicikle i pozirali mi. Ostali biciklisti projurili su pokraj nas kao da su pravi profesionalcci na nekoj od čuvenih svjetskih biciklističkih utrka.
OKOLO KERE
Kod Terezinog Polja skrenusmo na sporedni put, pa seoskim putevima prođosmo kroz Katinku i Veliko Polje, da bismo se kod Gornjeg Bazja vratili na glavnu cestu.
Hodali smo zajedno i kupili orahe u najlon vrećicu. Nismo se baš naročito žurili, jer smo se oboje nadali da ćemo pobijediti u brzo-hodajućem finišu.
CILJ
Kilometar pred ciljem počeli su nas sustizati najbrži trkači. Startali su više od tri sata poslije nas. Među publikom, tamo na samom ulazu u Viroviticu, dočekao nas je Dalibor, koji je s nama dopješačio do cilja. Pred ciljom, dok nam je publika pljeskala, a službeni spiker bodrio, Lela me je pretekla, kako reeče spiker, i pobijedila me za prsa.
INTERVJU
Na pozornici ispred cilja, voditelj me je predstavio brojnim građanima u kraćem intervjuu u kojem sam rekao da će ime Blogera ostati vječno zapisano u listu pobjednika u pješačkom nadmetanju. Jer uvjerljivo stići drugi, od dva natjecatelja, u istom vremenu s pobjednicom, daje mi za pravo da se proglasim muškim pobjednikom. Naime, na cilj prije mene nije stigao ni jedan muškarac-pješak.
Priznao sam da mi je drago što je pobijedila moja učenica i što joj pripada zaslužena nagrada, gromoglasan pljesak i plaketa grada Virovitice.
GULAŠ
A onda smo brzim hodom, zajedno s Daliborom krenuli put Gulaša.
Gulaš je bio tako dobar, da se Dalibor jedva od njega oprostio. Fotografirao ga je, tepao mu nježno i napokon pojeo. A onda je otišao po drugu porciju, prema kojoj je bio isto nježan i brižan. I koju je također pojeo. U očima sam mu vidio da mu je žao što ne može smazati i treću porciju.
Nakon gulaša Ljerka je otišla u Zagreb. Vlakom, kao što je i došla, a Dalibor i ja prođosmo svečano ukrašenom Viroviticom.
POZNANSTVO S MINISTROM KIRINOM
Na tribini sam upoznao Dalibora s gradonačelnikom Zvonkom Kožnjakom i Zdenkom Hercigonjom, a gradonačelnik je nas dvojicu upoznao s bivšim gradonačelnikom Virovitice i sadašnjim ministrom MUP-a, Ivicom Kirinom.
S ministrom smo se zadržali u kraćem razgovoru. Uspio sam ministra nagovoriti da mi se pridruži na pješačenju i on je obećao da će mi se uskoro javiti.
Potom je Dalibor, onako sit i zadovoljan, otišao u svoj Đurđevac, a ja sam se još malo družio. Potom me je, službenim automobilom, jedan od članova gradskiog poglavarstva, odvezao u Našice.
Poslije svega, krevet mi je izgledaao kao Edenski vrt.
|
- 06:13 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
