|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
About nothing and everything all at once...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
greendayauthority
mp3.com
Nije bitno kako se zovem. Imam malkice čudno ime....
Živim..... u malom gradiću zvanom Petrinja (nikad čuli, ha?).
Imam 15 godina.
Idem u prvi razred opće gimnazije.
VOLIM: čitati (ak imate nešto protiv- žao mi je),
crtati (stalno nešto črčkam po papirima koji mi se nađu na putu)
šetati, izlaziti,slušati muziku,družiti se...
NE VOLIM:narodnjake (ne znam kako netko može uopće slušati tako nešto),
umišljene ljude, cajke, teške šminkere....
Do you have the time
To listen to me whine
About nothing and everything all at once
I am one of those
Melodramatic fools
Neurotic to the bone no doubt about it
Sometimes I give myself the creeps
Sometimes my mind plays tricks on me
It all keeps adding up
I think I'm cracking up
Am I just paranoid
Or am I just stoned
Baš gledam kako zapuštam ovaj svoj blog...
Nemam više komentara, postova, a bogme ni volje.....(opet!)
Nisam je imala ni za vrijeme praznika, a pogotovo ne sad.
Al neću odustati....Stalno to govorim.
I držat ću se toga.
Gledam blogove od nekih ljudi koje poznajem (baš osobno). Svaki je njihov post zatrpan komentarima jer su se međusobno povezali.
Ja njihove blogove čitam, al im se nikada nisam usudila javiti.
Zapravo, ne usudila, već htjela.
Ovaj je blog trebao biti potpuno anoniman.
Moj mali kutak gdje ću se jadati ljudima koje i ne poznam, pisati gluposti koje mi padnu na pamet,
i takve stvari....
Ma dosta toga....
Inače je sve po starom. Jedem, dišem, spavam i postojim....
....i idem u školu
....
....i još moram na neko mutavo natjecanje iz kemije.
Ja sam profi lijepo rekla da ne želim, molila je i kumila.
Ženska mi je rekla da će me svejedno poslat.
Kao, sve zato što sam imala pet na polugodištu....A ja nemam blage kako mi je to uspjelo. Ona ima neki čudan sistem ocjenjivanja.I sad sam dobila adresu neke web stranice gdje su neki zadaci i samo sam idiotski blenula u to. Ajoj, neću blage imat...
Jučer sam s curama išla gledat film.Dogovorile smo se da ćemo posudit neku hororčinu tako da tjedan dana nećemo moć spavat. I našle smo jedan ("Obruč straha"), imao je jezivu sliku na kutiji DVD-a, priča nam se činila dobra, naslov također....A ispalo je da je baš jadan! Al dobro, bar smo se dobrano najele (puna vreća kokica, čipsevi...).
to vam je taj "strašni"
Zašto praznici uvijek tako kratko traju? Toga postanemo svjesni tek zadnjih dana... Baš bih voljela još malo ne raditi ništa. Ne ide mi se u ponedjeljak u školu nikako. Baš sam se navikla na praznike.
Šta reći? Bilo mi je dobro, već samim time što se nisam morala zamarati algebarskim razlomcima, lektirama, akceleracijama i brzinama, kemijskim formulama i drugim sranjima, a da ne spominjem veoma lijep Božić koji sam dočekala u parku s frendovima, odličan doček nove, spavanje do kasno....
Jedina veća zamjerka ovim praznicima je to što uopće nije bilo snijega. Popodne je toliko toplo da ja bez problema izađem van u traper jakni....Ljudi moji, znak je to da nešto definitivno više nije u redu. Katkad me stvarno strah onoga što bismo mogli učiniti našoj Zemlji (ili što već činimo). Onda me počne peći savjest za sve one papiriće i žvake koje ponekad bacim na cestu i ne razmišljajući...Mislim, znam da moji papirići ne znače previše, da nisu oni krivi za globalno zatopljenje, kisele kiše i sve drugo, al pridonose tom sveopćem zagađenju. Pomalo.
No, da ne tupim. Pričala sam o snijegu. S frendovima sam se još otprije dogovarala kako ćemo se otić sanjkat na groblje (znam da zvuči morbidno), al tamo se nalaze veoma lijepe strmine i ne biste vjerovali koliko nas dođe uživat u zimskim radostima baš tamo. Navečer bude malo jezivo, al kad si u dobrom društvu.....
Al, eto, ove godine ništa od toga. Snijeg će past (a možda i neće uopće) kad mi krenemo u školu pa nećemo imat vremena za takve stvari... No dobro, naći će ga se...
E, a sad treba zakoračit u drugo polugodište....O Bože, izbavi nas iz zla!!!!!!!
...ipak vam želim čestitati novu godinu. Žao mi je što to radim ovako kasno, al naprosto nisam mogla ranije (internet, tj. telefonska linija mi je bila sjebana).
Pa.... da vidimo....
Stara 2006. je bila nekako veoma bitna godina za mene. Godina moje krizme, oprosta sa osnovnom školom, ulaska u srednju...
Nešto kao velika prekretnica....
Ne znam....
Ne mogu reći da je bila loša, no drago mi je da je sve to sada iza mene (osim krizme možda, to bih voljela ponoviti!
)
2007. sam dočekala na najljepši mogući način-s prijateljima. Ivana je radila tulum kod sebe. Bilo je odlično. Gomila hrane, pića, plesa, smijeha, pjesme... Uživala sam. Odbrojavanje smo počeli u zadnji čas (već oko 3,2,1...) zato jer smo dotad vijećali tko će otvorit šampanjac....Na kraju smo pola prolili i usput razbili nekoliko čaša. Prvih par minuta nove godine provedeno je u međusobnom čestitanju i slanju i primanju sms poruka (što je išlo prilično teško zbog preopterćene mreže....valjda...) No uglavnom....
Kući smo se vraćali oko pol 4 još dobro zdrmani od tuluma. idući dan spavala sam do pol 12.
A sad....Dani su mi više-manje isti. Uživam u praznicima BEZ SNIJEGA!!!! K vragu... Baš mi je mutava ova toplina u siječnju... A kad počne škola, sigurno će past....sto posto! Pa gacaj ti onda fino po snijegu u 7 ujutro na putu do škole....
