Zašto praznici uvijek tako kratko traju? Toga postanemo svjesni tek zadnjih dana... Baš bih voljela još malo ne raditi ništa. Ne ide mi se u ponedjeljak u školu nikako. Baš sam se navikla na praznike.
Šta reći? Bilo mi je dobro, već samim time što se nisam morala zamarati algebarskim razlomcima, lektirama, akceleracijama i brzinama, kemijskim formulama i drugim sranjima, a da ne spominjem veoma lijep Božić koji sam dočekala u parku s frendovima, odličan doček nove, spavanje do kasno....
Jedina veća zamjerka ovim praznicima je to što uopće nije bilo snijega. Popodne je toliko toplo da ja bez problema izađem van u traper jakni....Ljudi moji, znak je to da nešto definitivno više nije u redu. Katkad me stvarno strah onoga što bismo mogli učiniti našoj Zemlji (ili što već činimo). Onda me počne peći savjest za sve one papiriće i žvake koje ponekad bacim na cestu i ne razmišljajući...Mislim, znam da moji papirići ne znače previše, da nisu oni krivi za globalno zatopljenje, kisele kiše i sve drugo, al pridonose tom sveopćem zagađenju. Pomalo.
No, da ne tupim. Pričala sam o snijegu. S frendovima sam se još otprije dogovarala kako ćemo se otić sanjkat na groblje (znam da zvuči morbidno), al tamo se nalaze veoma lijepe strmine i ne biste vjerovali koliko nas dođe uživat u zimskim radostima baš tamo. Navečer bude malo jezivo, al kad si u dobrom društvu.....
Al, eto, ove godine ništa od toga. Snijeg će past (a možda i neće uopće) kad mi krenemo u školu pa nećemo imat vremena za takve stvari... No dobro, naći će ga se...
E, a sad treba zakoračit u drugo polugodište....O Bože, izbavi nas iz zla!!!!!!!
Post je objavljen 13.01.2007. u 19:24 sati.